Prošle su monoge teške noći Dok sam se pitao dali će doći Hoće li doći s vjetrom u kosi Vjetrom nošena, da mi mir nosi Duge i hladne noći su prošle Sve koje nisam poželio su došle Dolazile, prolazile sve su mi nudile Od mene sa suzom u oku odlazile Tako su puste i strašne bez nje noći Možda bih trebao u zagrljaj drugoj poći Kako poslije nje da ljubim drugu Samo da ubijem svoju tugu Da i sebe i drugu patim i nanosim bol Bilo bi glupo samom sebi na ranu stavljat sol Moda sam zaslužio da ostanem sam Da u tuzi i boli ljepotu njenu opjevam Svakom prema zasluzi u životu Nemogu prebolit njenu ljepotu Sjedim tužan u još jednoj pustoj noći Zar ona stvarno nikada neće doći Moj strah dalje stihove piše Nje nema vjerojatno nikada više! |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv