Prošle su monoge teške noći
Dok sam se pitao dali će doći
Hoće li doći s vjetrom u kosi
Vjetrom nošena, da mi mir nosi
Duge i hladne noći su prošle
Sve koje nisam poželio su došle
Dolazile, prolazile sve su mi nudile
Od mene sa suzom u oku odlazile
Tako su puste i strašne bez nje noći
Možda bih trebao u zagrljaj drugoj poći
Kako poslije nje da ljubim drugu
Samo da ubijem svoju tugu
Da i sebe i drugu patim i nanosim bol
Bilo bi glupo samom sebi na ranu stavljat sol
Moda sam zaslužio da ostanem sam
Da u tuzi i boli ljepotu njenu opjevam
Svakom prema zasluzi u životu
Nemogu prebolit njenu ljepotu
Sjedim tužan u još jednoj pustoj noći
Zar ona stvarno nikada neće doći
Moj strah dalje stihove piše
Nje nema vjerojatno nikada više!
Post je objavljen 23.12.2005. u 01:56 sati.