vodonosha

četvrtak, 05.03.2009.

I'm still alive!

"Jednog dana pojavio se maleni otvor na chahuri.
Chovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muchi da bi kroz
taj maleni otvor izvukao svoje slabashno tijelo.

Onda je stao, chinilo se - ne moze dalje.

Zato je chovjek odluchio pomochi leptiru: uzeo je
shkare i razrezao chahuru. Leptir je s lakochom izasao.
Ali, imao je krhko tijelo i smezurana krila.

Chovjek je nastavio promatrati leptira,
ochekujuci da che se krila svakog trenutka otvoriti,
povechati i rashiriti se kako bi podrzala leptirovo
tijelo i osnazila ga.

Medjutim, nishta se nije dogodilo!

Cijeli je svoj zivot leptir proveo puzeci okolo sa svojim slabashnim
tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio."

Ponekad su poteshkoche upravo ono shto trebamo u zivotu.

Kad ne bismo u svom razvoju imali nikakve prepreke, bili bismo
osakacheni. Nikad ne bi postali onoliko snazni koliko mozemo biti.
Nikad ne bismo mogli letjeti.

samo toliko od mene

V.