vodonosha

subota, 19.04.2008.

Zivot je more!

Putujuchi svijetom, vidio sam puno toga, upoznao dragih ljudi, onih chudnih i onih posebnih. Neki bi zasluzili cijeli post, a za neke je previse i ovo shto sam ih spomenuo u jednoj rechenici.
Bio sam daleko, 'down under', shto bi Djole rekao: 'prosh'o sam sever i jug, shirom pa u krug' i ne, nisam se zasitio,
naprotiv, sad josh malo vishe cheznem za nekim dalekim krajevima, ali isto tako, sad znam shta imamo i mogu vam rechi da nema tog 'Mastercard'-a kojim bi se to moglo platiti... Lijepa Nasha...
Teorija, 'nije u sholdima sve' itekako je istinita, no, na zalost, u sholdima je puno toga...

Trudim se, plivam, nekad uspjeshno, nekad ne... ali ni jedan trenutak nisam potonuo toliko, da se ne bih mogao vratiti na povrshinu... i svaki put malo ojacham, s vremena na vrijeme vuchem druge brodove... s vremena na vrijeme, mene vuku(dobro, nekad i poshteno navuku), hochu rechi, tu sam, drzim se i bash me briga ako che zvuchati patetichno... barem je iskreno!

Pishem ovo dok sam josh mlad... :) Vech sutra chu biti tridesetogodishnjak... uhh...

Moje dvadesete idu u povijest... i treba tako, jer kad razmislim o alternativi, drago mi je da su tu 30-e... na vratima!
Josh jedno desetljece spremam u ladicu... dodushe, ne mogu ih staviti u istu ladicu sa onim prije, jer ipak puno toga se promjenilo, ja najvishe, iskreno, zadovoljan sam promjenom, zadovoljan sam i dvadesetima, bile su bash onakve, kakave su i trebale biti, mozda je bilo malo previshe crnih tochaka, mishljenja sam da se sve desheva s razlogom... sudbina il' 'ko zna shta li je... Ali bilo je i onih lijepih trenutaka, srechom vishe nego ruznih... iako, priznajem da su ruzne ostavile najvechi trag... na srcu...

A srce ...? Pa shta da vam kazem, dobro je to srce, kuca tu i tamo... nekad brze nekad sporije... josh uvijek najvechi dio ostaje u jednom malom gradichu u srcu Njemachke, nedaleko Mainza... a sad moram opet Vasu citirati... "Jebesh ljubav kad nije nesretna"... No sretan sam shto i ova trechina koja kuca tu u srcu Hrvatske ima dovoljno snage i mjesta za sve one koji zasluzuju bar jedan komadich... a meni shta ostane, ne zalim se, meni je i to dovoljno.

Zelim vam puno zdravlja, ljubavi i malo sreche...

Chuvajte se i za svaki sluchaj uzmite shta vam zivot pruza.


Vash vodonosha!