vodonosha

nedjelja, 16.12.2007.

Kada prestaje djetinjstvo?

Toliko puta je netko pokushao dati odgovor na to pitanje, bezuspjeshno?!
Mislim da to zavisi od chovjeka do chovjeka... svakome od nas djetinjstvo prestaje onog trena kad sami napravimo taj iskorak... kad odlucimo napustiti tu obalu na koju su nas roditelji iskrcali prilikom rodjenja... neki se otisnu prije, neki kasnije... vise je razloga za to, neki se vrachaju, neki ne...

Upoznao sam puno ljudi koji su jedva dochekali da se otisnu na "otvoreno" more i bez i malo razmishljanja i nostalgije napustili tu obalu...

A ja?

Pa dopustio sam zivotnim olujama, raznim osekama i plimama da bacaju moj brod, nekada svjesno, nekada ne... no, u ovih nekoliko teshkih dana shvatio sam koliko sam zapravo uspjesan... i ne, ne mislim pri tome na posao...
(oh, i tamo dobro guram, hvala na pitanju!)
Stalno se pitam, pa zar se ovako velika tragedija morala dogoditi, da shvatim(i prihvatim) kakvim ljudima sam okruzen ... to se tiche i vas "virtualnih"... nije me bilo 100 godina.. ali vi ste i dalje tu.. i da, pruzili ste ruku u teshkom trenutku...

...i hvala Vam...

Shvatio sam da nikada nechu zaboraviti put i nikada nechu zauvijek napustiti obalu na kojoj sam bio toliko sretan i bezbrizan... zahvaljujuchi njima...

Mojim roditeljima...

Hvala Mama,
Hvala Tata...

A kada stvarno prestaje djetinjstvo.. pa, ja mislim nikada, jer mi cemo za svoje roditelje uvijek ostati djeca, ma koliko veliki i vazni bili, u svojim ochima i u ochima drugih...

Ja sam u zadnje dvije godine stekao nekoliko jako dobrih prijatelja... ali jedna osoba zasluzuje posebno mjesto u mom srcu...

Nije bitno sto se ne znamo cijeli zivot, ni shto smo se upoznali tek nedavno...
..bitno je samo sto smo se prepoznali i sad je sve nekako lakshe ... zivotna zbrka i svi problemi jednostavno lakshe prolaze kad imash nekog svog ...

Hvala Blanka!

Sada, kad sam bio nekoliko dana u svojoj sobi iz djetinjstva, nashao sam jedan stih koji bi htio podjeliti s vama, neche vam pomoci puno, ali malo mozda hoche....

....kako god bilo evo ga:

Puno vas volim...

Chuvajte se i ne dozovlite zivotnom tempu da vam oduzme sve vrijeme... jer uvijek mozete nachi trenutak da kazete bliznjima koliko ih volite ...

...jer vech sutra moze biti prekasno...


Vash Vodonosha!

nedjelja, 09.12.2007.

In memoriam

Mojoj majci
08.04.1950 - 06.12.2007

Hvala ti za sve !!!
Rijeci su suvisne, ostaje samo bol i nada....

Volim te i to se nikada nece promijeniti!


Tvoj sin.