štorije sa prkna svijeta
25.04.2006., utorak
DAVNO TI SAM LEGO , DUGO LI MI JE LEŽATI
|
.....DOK MI CRVI MESO , DOK MI TRAVA KOSTI ....eto nešto tomu slično je prije nekih iljadu godina na svoj nadgrobni kamen uklesao jedan lik iz mojega rodnog kraja. I svaka mu čast kad je ostavio pisani trag kojim je izložio svoju životnu filozofiju za sva vremena. A ja , ja se umorih , i od boga i od ljudi , ter odlučih da na dno morsko legnem i zamoljavam slučajne nalaznike da me iz sna zasluženog ne bude , a anđele zamoljavam da me na miru ostave kad sudnje trube zasviraju.......... |
11.04.2006., utorak
SRCA GORE
|
Sada ću podilit s Vama poezije malo svoje , život ovaj prekrasan je , slušajte me , srca gore...... SAN USNUH MORNI , PREPUN USPOMENA NA NEKO VRIJEME ŠTO TEK ĆE DOĆI, MRAČNA NEBESA , KRVAVO SUNCE I LJUDSKE SLIJEPE RANJENE OČI. BRAT JE NA BRATA , SESTRA NA SESTRU, OTAC NA SINA DIGAO RUKU, PA JEDAN DRUGOG KIDAJU, ŽDERU , LOME SI SRCA , KOSE SI VUKU.......... DROBINA PROSUTA PO KAMENU , KRV ŠTO SE VRELA USIRILA, I DJECA VRIŠTE , PLAČU I STENJU ISTRGANA TEK NIKLA IM KRILA . OČI NJIHOVE ZINULE NA SVIJET ALI NEMAJU ŠTO DA VIDE SLOMILI IH I NATJERALI DRUGI DA ZA NJIH NEVINOST SIJU. MATERE ZABORAVIŠE DA SU IH RODILE NAUČILE NISU IH DA SE SMIJU ALI U NJIMA , TAKVIM KAKVI JESU PRIJE ROĐENJA , PRIJE SVIH TMINA LJEPOTU JEDNU BEZVREMENU UTISNULA BOŽJA ISTINA. I ONA VRIŠTI U NJIMA SILNA SKRIVENA , NEIZGOVORENA TVRDA KO KAMEN PO KOJEM GAZE NE MOŽE PREKRITI JE TMINA. I ONI ŽIVE , KAO ONA S NJIMA ZBOG NJE BLISTAJU USRED DUBINA. Ovo su moji prijatelji i ja , u ovom trenutku nastali na radiju. |
O tempora , o mores........
|
Ne bijah prisutan vremena dugo u mediju ovom dičnom , ali razlozi objektivni tomu postoje . Zaposlen u cilju olakšanja egzistencijalnih poteškoća koje kao i pred svakim razumnim bićem zid kineski čine svoju sam energiju emanirao da bih pokazao svijetu da postojim i da sam zaslužio mjesto pod suncem. Tako mi je drago da uspijevam uz suzdržavanje od moralnih egzibicija kao i duhovne prostitucije , samo zahvaljujući zanatu koji savladah u mladosti svojoj , nastavljajući obiteljsku tradiciju. Put je trnovit i iznimno krivudav ali ga sa užitkom prelazim i sretan sam što postojim a i što svojim postojanjem omogućujem ljudima oko sebe da bolje žive . Vrijeme protiče , običaji se mjenjaju , a duša čovjekova u svemu tome uvijek na vjetrometini ostane . Čovjekova rekoh , jer mislim da dušu imaju samo oni koji svojim postojanjem ispunjavaju svrhu svakog bivstvovanja koje se može okaraktezirati darom božijim . Svaki novi dan počinjem sa zahvalnošću , prva misao koja mi prohuja kroz možđane je "NE DAJ BOŽE BOLJE" . vJERUJEM U BOLJE SUTRA , U DOBRU VOLJU ČOVJEČANSTVA , U SLOBODU DUHA I U KORU KRUHA............ |
01.04.2006., subota
GASPHAROV BLUES
|
Bijah odsutan, neko vrijeme proteče mimo mojih htijenja. Ne , nisam dangubio , naprotiv radio sam kao crvić koji ruje po trulu mesu. Borio sam se za bolje sutra , a dobih bolje jučer. Ali jebaji ga , takav jeste život , malo dobiješ , malo izgubiš , a kad povučeš crticu sve se mjenja. Moram , čak što više , dužnim se osjećam da te obavijestim da sam scenario kompletirao i komplementirao , samo čekam da ga još implementiram . Ovo pišem na radiju , di upravo snimamo glasove za najbolji crtani film što su ga hrvati napravili u zadnjih 30 godina. Kompletni i kompetentni autor , moj frend Stipanchek je vaistinu odradio very nice job . "GASPHAROV BLUES" TO MU JE NASLOV , PREDLAŽEM DA GA UPAMTITE. Vidite , daleka braćo među zvijezdama , i u ovoj našoj malenoj žlibini što na šupku svijeta postoji , djelatna i kreativna bića obitavaju služeći narodu , revno i bez obzira na klimu koja ih ni malčice ne miluje. Al ko što reče Aleksa , dični , Šantić : OSTAJTE OVDJE , SUNCE TUĐEG NEBA NEĆE VAS GRIJAT KO ŠTO OVO GRIJE , GRKI SU TAMO ZALOGAJI HLJEBA GDJE SVOGA NEMA I GDJE BRATA NIJE. Budite pozdravljeni i ozdravljeni i ostajte ma gdje da ste jer tu vam je najbolje, vjerujte čovječuljku na rubu pameti koji se sprema na banket u blitvama................ |