Sada ću podilit s Vama poezije malo svoje ,
život ovaj prekrasan je ,
slušajte me , srca gore......
SAN USNUH MORNI , PREPUN USPOMENA
NA NEKO VRIJEME ŠTO TEK ĆE DOĆI,
MRAČNA NEBESA , KRVAVO SUNCE
I LJUDSKE SLIJEPE RANJENE OČI.
BRAT JE NA BRATA ,
SESTRA NA SESTRU,
OTAC NA SINA
DIGAO RUKU,
PA JEDAN DRUGOG KIDAJU, ŽDERU ,
LOME SI SRCA , KOSE SI VUKU..........
DROBINA PROSUTA PO KAMENU ,
KRV ŠTO SE VRELA USIRILA,
I DJECA VRIŠTE , PLAČU I STENJU
ISTRGANA TEK NIKLA IM KRILA .
OČI NJIHOVE ZINULE NA SVIJET
ALI NEMAJU ŠTO DA VIDE
SLOMILI IH I NATJERALI
DRUGI DA ZA NJIH NEVINOST SIJU.
MATERE ZABORAVIŠE DA SU IH RODILE
NAUČILE NISU IH DA SE SMIJU
ALI U NJIMA , TAKVIM KAKVI JESU
PRIJE ROĐENJA , PRIJE SVIH TMINA
LJEPOTU JEDNU BEZVREMENU
UTISNULA BOŽJA ISTINA.
I ONA VRIŠTI U NJIMA SILNA
SKRIVENA , NEIZGOVORENA
TVRDA KO KAMEN PO KOJEM GAZE
NE MOŽE PREKRITI JE TMINA.
I ONI ŽIVE , KAO ONA S NJIMA
ZBOG NJE BLISTAJU USRED DUBINA.
Ovo su moji prijatelji i ja , u ovom trenutku nastali na radiju.
Post je objavljen 11.04.2006. u 21:56 sati.