štorije sa prkna svijeta
17.03.2006., petak
Navokoh se ja na blog opanka mi šupljeg mog. Kad se nakačim na bloga filing imam dragog Boga , prijatelja tvog i moga. Osjećam se krasno tada , jer nestane moga jada . I gorčine više nema niti mi se hudba sprema. Sunce mene tad obleti mada oblaci ga kriju , sve stanice i organi tila mojeg se nasmiju. Ničega se ja ne plašim dok se spremam da zajašim. Zanemarim tada SIDU , trišu nemam ja u vidu , a kapavac koji nosim čini da se baš ponosim. To vizija mog je raja dok na toplom su mi jaja . Sva galama , buka , tuga svijeta što me okružuje poput masla se istopi , srce neće da se truje. A poroci pregolemi navalili bjahu name , otjeram ih bez problema sjećajuć se drage mame. "UVIK SE SITI S LJUBAVLJU MAJKE KOJA TI NIJE NANILA BOL , PELENE USRANE DOK MINJALA JE NIJE JOJ SMETALO ŠTO SI VOL. MATI KO MATI , LAKO JE ZNALA ŠTO DITETU DATI, KAD JUNAK PLAČE , PODAJ MU SISE NEK MLAD SE UVJERI ŠTO SE OBISE AKO SI SKLON EDIPU MLADOM , PUSTIT ĆE TE DA SISAŠ KRADOM UVIK SE SITI S LJUBAVLJU MATERE KAD ŽENA POČNE DA PO GLAVI SERE..." |