Navokoh se ja na blog opanka mi šupljeg mog. Kad se nakačim na bloga filing imam dragog Boga , prijatelja tvog i moga. Osjećam se krasno tada , jer nestane moga jada . I gorčine više nema niti mi se hudba sprema. Sunce mene tad obleti mada oblaci ga kriju , sve stanice i organi tila mojeg se nasmiju. Ničega se ja ne plašim dok se spremam da zajašim. Zanemarim tada SIDU , trišu nemam ja u vidu , a kapavac koji nosim čini da se baš ponosim. To vizija mog je raja dok na toplom su mi jaja . Sva galama , buka , tuga svijeta što me okružuje poput masla se istopi , srce neće da se truje. A poroci pregolemi navalili bjahu name , otjeram ih bez problema sjećajuć se drage mame.
"UVIK SE SITI S LJUBAVLJU MAJKE KOJA TI NIJE NANILA BOL ,
PELENE USRANE DOK MINJALA JE NIJE JOJ SMETALO ŠTO SI VOL.
MATI KO MATI , LAKO JE ZNALA ŠTO DITETU DATI,
KAD JUNAK PLAČE , PODAJ MU SISE NEK MLAD SE UVJERI ŠTO SE OBISE
AKO SI SKLON EDIPU MLADOM , PUSTIT ĆE TE DA SISAŠ KRADOM
UVIK SE SITI S LJUBAVLJU MATERE KAD ŽENA POČNE DA PO GLAVI SERE..."
Post je objavljen 17.03.2006. u 15:09 sati.