Dimić Vladimir - Joda

SUOSJEĆANJE

Godine 1994 apotekarica Biba je imala tek 41 godinu i držala je rješenje o radnoj nesposobnosti iz zdravstvenih razloga u rukama. Pomislila je na trenutak kako joj je to najtužniji dan u životu. No imala je ubrzo ponovo razloga za tugu. Nakon dva mjeseca papirologije dobila rješenje o invalidskoj mirovini u iznosu od 749 kuna. Koliko je to nedostatno za život najbolje može ilustrirati jednomjesečni iznos potreban za podmirenje centralnog grijanja od mjeseca studenog te godine u visini od 568 kuna.. Kako dalje u život, pitala se tih dana …

Na skromnoj proslavi prve mirovine bila je i njena kuma Maja koja ju je bodrila : Draga moja Biba . sad imaš sve vrijeme ovog svijeta samo za sebe , blago tebi.

Godine prolaze te je stigla 2011 kada je učiteljica Maja ispunila uvijete za starosnu mirovinu. Sva ljutita vidjevši rješenje o iznosu mirovine pozvala je kumu Bibu na kavicu. Znaš draga moja Biba, da mi učitelji imamo mizerna primanja, jedva šest tisuća kuna, i sad ta mirovina.

Pa to je uvredljivo. Niti 40 % od osobnog dohotka. Zamisli izračunali su mi, ti mudraci iz mirovinskog, da će moja mirovina iznositi pišljivih 2431 kuna. Ja zaista ne znam kako oni misle da ja sa time živim.

Biba je smireno slušala kumu …. mirno ispijajući kavu na suncu, koje je ugodno grijalo.

Kad te vidim tako smirenu poludim, draga moja Biba blago tebi, ti već godinama živiš sa tako mizernom mirovinom pa si se jednostavno navikla, a što da ja radim., ti to ne možeš ni zamisliti, pojma nemaš kako je meni, ne budi okrutna pokaži malo više suosjećanja.