Dimić Vladimir - Joda

Djeca su naše blago (1)

Moj dobri susjed Brus, vrijedan i marljiv čovjek koji je izrađivao te na sajmovima prodavao metle, volio je životinje.





Jednog je dana sa svog balkona primijetio kako grupa dječaka u parkiću ispred naše zgrade maltretira jednu odraslu mačku.
Dječaci njih pet junaka, ne stariji od dvanaest ali niti mlađih od devet godina, su konopom od 2-3 metra vezali nekoliko stari konzervi oko struka jadnoj isprepadanoj mački koju su potom gađali kamenjem.
Dobri susjed Brus se šokirao, tu uljudno zamolio da mačku ostave na miru.
Oni su ga ignorirali i glasno raspravljali kako je slijedeći korak u njihovo igri kako odrezati rep mački.
No susjed je bio uporan, spustio se u park i mačku oslobodio od okova konzervi.
Djeca su se razbježala.
Jedino jedan, onaj najmlađi od devet godina je ostao u pješčaniku. Govorio je onako za sebe, nismo to mi striček, to su dečki iz susjedne crvene zgrade.
Mirisalo je na suludi nestašluk sa sretnim završetkom.

Sutra u rano jutro susjed Brus se zaželio svježih namirnica sa obližnje tržnice, uputio se k svom automobilu. Kad tamo šok …………….

Na vjetrobranu njegova novog automobila bilo je razapeto, prilijepljeno tijelo smrskane glave one iste mačke koju je jučer oslobodio, krv je obojila auto.

Bio je to prizor od kojeg mu se trenutno sledila krv u žilama.

Kratko nakon toga dobri susjed Brus je doživio moždani udar, djeca iz parka su postali mladići, dvojca su čak stekla pravo glasa i spremaju se prvi put izaći na izbore za trećeg hrvatskog predsjednika ……