Dimić Vladimir - Joda

Dead Man Walking

Gotovo svako malo me netko onako usput upita : Kako si ?

Često čujem ovaj upit i nisam pametan kako odgovoriti. Neki kažu najbolji odgovor glasi : Dobro sam, jer kažu prijatelju drago, a neprijatelju krivo.

No ja volim govoriti samo istinu i teško ona stane u samo dvije riječi. Tako sam jučer kod prvog upita kako je danas izvrtio u glavi film koji najbolje ilustrira stanje stvari.

Sjetio sam se prijatelja Dade iz djetinjstva. Dado je ove godine umro iznenada u 59 godini života, na kućnom pragu pri odlasku na posao samo se srušio i gotovo.

Kad srce kaže dosta ono stane i nema dalje.

Dado je bio visok blizu dva metra po čemu se isticao u našem društvu, ali toliko dugačak nije mogao komotno stati u mrtvački sanduk te su mu morali malo savinuti noge kako bi se poklopac sanduka mogao nesmetano zatvoriti. Žena to nije mogla, dijete je plakalo, brat je totalno zablokirao … no uvijek se nađe prijatelj u nevolji da pomogne. Ivanka je spretno odradila potrebno i sanduk se mogao zatvoriti.

Eto tako …. tako se ja danas osjećam, vidim se u sličnom položaju u kojem se nalazio Dado ... samo sam za razliku od njega ja živ te bi poslušno sam savinuo noge u koljenu kad bi me netko lijepo zamolio.