Život s nonom ili kako sam naučila potezati vodu

Bliži se kraj našeg druženja,
a tebe nema bejbe.
Otišla si na Krk provjeriti vodokotlić,
mene pustila ucviljenu,
uz tu divnu crnu kavu.
Oh zašto dušo,
zašto me ne želiš?
Zašto mi ne zabraniš još jednu zapaljenu cigaretu
na našem hladnom balkonu?
Zar me ne voliš više?
Ali ja te čujem svake večeri,
dok uz jecaje tužne kuhaš vodu za kamilicu.
Ne boj se osjećaja draga moja,
zagrli me dok sam još tu,
bejbi blu .........

Neka čudna nostalgija me hvata. Njen metalni vikler s kuhinjskom gumicom ( to su vam oni iz doba Antonete ) više neće ponosno stajati na toj paperjastoj kosici i smijati mi se iz prikrajka. Teta Ana neće više s kim imati popiti pivce ispred "Mrvice" (obližnjeg dućana za cugere). Jovanka se neće naginjati preko prozora, jer ja neću više pušiti svoj zlatni, dugi York. Usahnut će moji Perica, Ruža i Joselito (3 ponosna kaktusa). Neću više gledati Mimicu kako baca ostatke palente, s balkona, kako bi golubovi imali što jesti.

Ipak, osjetim da je Ljepoticu počeo hvatati sentiment. Kupila mi je dva limunčića sinoć. Srce moje je čak zapeklo pol karfiola i cijelu brokulu u pećnici(????), čak me nutkala da pojedem njen dio (????).
K tome, nabavila je sira, pustila komadić pašte u plastičnoj posudici kraj sudopera (to je namjerno pustila, obično istu drži u frižideru).

Neće više biti skrivanja mojih britvica, poretka šampona na veš mašini također (šampon za kosu-za tijelo-za intimnu njegu), moje iskipjele kave po šparhetu, kose, za omanje selo, u kadi...
Ta tko će im mijenjati AA baterije iz daljinskog upravljača?

Ipak, život u rezidenciji Mušketirki će se nastaviti. Vesna Mimica i dalje će svakog radnog jutra razgibavati svoja usahla bedra na flanelskoj prostirki, dvojka će i dalje voziti do Trsata i tjerati Ljepoticu da promijeni bus kad bude htjela do zubarice na Vežicu. Moja majka će i dalje skrivati svoju teglicu nutelle u kutiji sa čarapama. Vjerojatno će izbaciti i kauč na kojem se ja krivim svake večeri, kako mi nebi palo na pamet da se vratim.
Mogla bih im predložiti da promijene wc dasku, jer sadašnja (iz Kauflanda) ozbiljno prijeti kapitulirati sjedne li još jedna pretila guza na nju.

Dosta patetike.

Do sljedećeg posta,

Nonina maza

Znala sam de će doći i taj dan. Ne baš tako brzo, ali eto. Sudbina je pokucala na vrata, ja joj otvorih, ona uđe bez pitanja i opali mi finu šamarčinu. Rekoh hvala Sudbino ( i ovo mi sada zvuči poput nekog otrcanog stiha balkanskih lakih nota novije proizvodnje ) i krenem svojim poslom.

Nevjerojatno što si sve čovjek dopusti kad mu daš slobodu. I dok sam tog divnog jutra, krišom, gurnula prepunu čajnu žličicu kave u zakuhalu vodu Ljepotica je počela pričati o nekakvim krumpirima koje je, kao mlada, gurala u džepove (da ih nije ona možda negdje drugdje gurala XD). Pomislim u sebi: "super, gurnut ću još jednu čajnu žličicu dupkom punu u moju zakuhalu vodu ( uopće mi nije jasno zašto se zove čajna žličica kada je očito da jebeni čaj možeš miješati s bilo kojim štapnim sranjem, a kavu je prikladno sipati iz čajne žličice - pa neka bude onda KAVENA ). Ljepotica ništa nije primjetila. To me poprilično zbunilo pa sam, naravno, izlila pol zakipjele kave na svoju ružičastu pidžamu s mašnicama (više nije ružičasta :( ).
No pustimo sada te krumpire, malo ću skočiti na drugu temu. Kako svi znamo da je ovih dana ciča sibirska zima odnjela mnoge mlade/stare živote, ponukana tim nemilim događajima Ljepotica je odlučila upaliti KLIMU.
Harmagedon nam se bliži, djeco draga, nema zafrkancije više. Gospođa zaista drži klimu upaljenu i u vrijeme kada je struja skuplja. U redu, to kompenzira kuhanjem ručka za sljedeći dan, večer prije, na peći (ta se pak pali i dalje tek u 18h i gori do 21h), čist da plina ima. Jebiga, bolje da se podavimo nego da iskešira 100kn više.
Nažalost nisam uspjela isposlovati da se i moja soba grije ( jebiga, malo pretjerujem s prohtjevima ), tak da si ja navečer zakuham vodu (po skrivećki, na plinu, do vrijanja) i metnem si prastari naranđasti termofor u krevet, pod noge. Ne znam zašto, ali imam neki duboki osjećaj da će jedne večeri taj termofor, čija starost prelazi naše granice brojanja, otpustiti sve svoje kočnice i izmigoljiti mi iz kreveta. Pametnom je i jednom dosta.

Nonina Božićna Zvijezda,Euphorbia pulcherrima, sobno cvijeće, osušila se ko baškot. U pokušaju oživljavanja iste upotrijebljena je sva sila vode i topline. Iskreno, nisam ju viđala ovih dana, ali jutros mi se smijala za vrijeme moje kontemplacije, s veš-mašine ( u kupaoni ), smještena između Libres noćnih uložaka. Pomislim si: "jebote što je tebi dobro/toplo".

Ugl. nisam vam htjela reći ništa od ovoga, zapravo. Ovaj post je svojevrsna prekretnica, objava. Dragi moji, ja vam uskoro idem u bijeli svijet pa neće biti više druženja s nonicom. Ali blog će nastaviti disati jer ću početi opisivati doživljaje sa još zanimljivijim ljudima. O tome više, drugi put.
Do tada potrudit ću se da ne zaboravimo Čeličnu Damu u još jednom postu.

Nonina Maza