|
Ponukana svakodnevnim događanjima u rezidenciji tri mušketirke odlučih napisati božićni post.
Nemojte očekivati nešto senzacionalno - senzacije u rezidenciji nisu dobro došle.
Božićna trpeza, kao i svake godine, neće biti baš izdašna kak se veli. Uvrh glave po osobi dvije sarme, te šaka pire krumpira. Ja ću, po božićnom običaju, na tanjuru dobiti kupus i 100 grama pašte. Naravno da uz to svi imaju pravo na božićnu salaticu.
Salata za 5 osoba:
1 naribana mrkva (srednje veličine)
polovica omanjeg celera, također naribana
1 jabuka (ajdared srednje veličine)
prstohvat soli i bibera
1 kiselo vrhnje ( ali ako je moguće neka ostane jedna žlica za u juhicu )
sve sastojke promiješati i pustiti da se hlade u frižideru. Dobar tek.
A što je s kolačima? Eh mili moji, to je tek posebna priča. Za Božić (valjda najsvetiji dan moga precjenjenog Fuhrera) moguće je na stolu vidjeti par šnitica orahnjače, suhih keksa sa zataknutom polovicom oljuštenog oraha, pokoju hladnu kocku od petit ber keksa i to bi bilo to.
Pokloni? HAHAHAHAHHAHA, malo me smjeh hvata kad se sjetim poklona. Obično nonica u božićnim danima postane sam svoj majstor te sašije kakvo malo čudovište od ostataka susjedine haljine i natakne dva botuna. Moguće je dobiti jednu čokoladu (nemojmo se zavaravati, najjeftiniju čokoladu), te ako nekim čudom snijeg padne mogućnosti se povećavaju za dobitak na lotu, dakle 100kn.
To sve vas neće dočekati ispod božićnog stabalca jer se kod nas takvo što ne konzumira. Valjda zbog ekološke osvještenosti ili tak nekak. Nonica i tu ima svoje zlatne ruke. Prima se posla uzimajući karton, škare i ljepilo te radi tuljac kakav smo nekada radili u osnovnoj školi za satove matematike kako bi skužili kako izgleda stožac. E baš taj mini format stožca nonica napravi. Nevjerojatno, nešto prekrasno. To obično oblijepi zelenom čupavom trakom i natakne tri omanje kuglice (crvene) koje je sama napravila od novinskog papira. Eh sad, mjesto obitavanja tog čuda je ili na televizoru ( ali ove godine ju je stara zajebala pa kupila tv s tankim ekranom ) ili na hladnjaku ( po mogućnosti ako eliminiramo onu usranu pšenicu koja nikako da proklija - vjerojatno jer ninica misli kako su sjemenke od prošle godine za višenamjensku upotrebu ).
Što više može čovjek poželjeti. Ugodan ambijent, toplina ( tek oko 18h se pali peć, a do tad cvokćite zubima - radno vrijeme je do 21h - poslije toga ni Papa nesmije staviti drvo u peć), fina hrana ( ako ništa makar se uvijek stara i ja smijemo onim besmislenim naslovima u ženskim časopisima oko suvišnih božićnih kila ), pokloni, božićne pjesme (e tu sam se zajebala, nema muzike, nema tv-a - već smo prije napomenuli da volimo mir i tišinu ) pjevamo svako za sebe, kapljica crnog vina (ali fakat kapljica) i to bi bilo to. Nikakva pretjerana obiteljska okupljanja, ovih dana, nisu dobro došla jer iziskuju previše troškova.
Nikog se ne zove, ne čestita, svi zovu nas, nitko ne dolazi (i bolje da ne dolazi jer ću ostati bez svog kupusa) i tak.
Ma zapravo divotica jedna.
Ugodne blagdane i fino papanje želi vam vaša
Nonina Maza
P.S. svatko ima svoje poroke, ako ja mogu popušiti cijelu kutiju cigareta dnevno (opravdano, jebemu) onda i moja stara smije pojesti teglu nutelle u jedan dan (nonica je bila na jednodnevnom izletu s penzićima). Majko, imaš moju punu podršku.
|
