Uopće me nema doma. Razapet između prijatelja, učenja povijesti umjetnosti, crtanja nemoguće u prostor umetnutih objekata, rijetko pronalazim više vremena sjesti u miru i nešto pošteno napisati. Osim, naravno, ako si u međuvremenu ne zadam neki važniji posao. Dosta i prevodim u posljednje vrijeme. I to s engleskog jedan roman za koji su mi rekli da neće nikada biti objavljen, barem ne u nakladničkoj kući koja je do sada tog pisca izdavala. Tako da sam ja uzeo posao u svoje ruke, jer to djelo smatram jednim od vrhunaca suvremene književnosti, pa ga pomno proučavam i prevodim. Zadnjih nekoliko dana nešto manje, ali ide polagano. Opet, tješim se, bolje da polagano ali dobro, nego hitro i brzopleto. Iako nas život češće tjera na drugu mogućnost, zar ne? A na kraju, osjećam se i dužnim to učiniti, jer ima previše predrafaelitizma u romanu da bih ga samo tako odbacio...




Možda bih trebao "rezimirati" svoje četiri godine provedene u srednjoj. Ali ne znam kako. Tek je tjedan dana prošlo otkako je završila, odnosno nešto više od tjedan dana od Norijade, a zgrada mi je već dobrano strana i danas, kad sam bio na kojih pola sata tamo, činilo mi se neobično što uopće moram dolaziti. Lugh je neki dan ispraznio pola ormarića, nadam se da će i ostatak uskoro da se ne moram vraćati...

Sad preko ljeta, ostavit ću malo sjećanja na srednju postrani (i onda će me, znam, puknuti jednom usred studija kako bih se rado volio vratiti), a kroz prozore ću jednostavno pustiti svjetlost da zastre prašinu koja se nakuplja.

Čitam Murakamija, ali ne zapadam pod njegov utjecaj.

Još.

;-) Boris

________
Fotografija: Sunny Day, Ashley Gino

Napisano u 15:16 sati.

komentari (14) ... ispis ... link