Promise me no promises - Vjetrovito

Čovjek bi pomislio da me nema jer se odmaram, i jer koristim svoje zimske praznike zato da se napokon naspavam (što zaista neću moći tijekom školske godine),... Ali ne. Ja radim nešto puno zabavnije: svoj maturalni rad. Naravno, Boris si je, kao i svaki puta, uzeo temu koja je toliko veća od njega da joj mora posvetiti mnogo vremena i mnogo pisanja kako bi ju zaokružio, zgotovio, dovršio, kako god. No, Boris se ne buni. On uživa. Morate mi oprostiti ovo pisanje u trećem licu, ponekad volim svoje neobjašnjivosti promatrati u trećem licu, dok uvijek druge objašnjavam sebi u prvom...

Od deset knjiga koje sam si posudio za preko zimskih praznika, pročitao sam samo dvije. Ali unatoč tomu, neki dan sam ušao u Algoritam i pročitao prvih šezdeset stranica jedne Amélie Nothomb ("Lastavičin dnevnik", ako vas zanima), i sada mi je ostalo još samo kojih četrdesetak. To ću neki drugi puta.

Zahvaljujući darksoul, ovaj tjedan sam (bio) student. :-D Nekako je neobično kad vas zovu "kolega" i kad vam kažu da "dođete na konzultacije" (da, to se zaista dogodilo), ali pogotovo kad vam podijele neke papire s prošlih kolokvija, koji vam niti ne trebaju (da, i to se također dogodilo). Mislim kako mi je ovo najbolji dio praznika do sada... :-)

Ajde, javit ću se tu i tamo, između prijevoda Rossettijevih pjesama kojih ima jednostavno previše, ali svi su nužni i niti jedan ne mogu iz maturalne izbaciti... Možda bih te sve prijevode jednom mogao u neku knjigu složiti. Ali neću. Ako netko treba, neka javi. Btw, jeste li znali da je Christina Rossetti, sestra D. G. Rossettija, napisala riječi za "Promises Like Pie-Crust" pjesmu Carle Bruni s njenog novog albuma? Ja sam to shvatio jedne dosadne večeri kad sam preslušavao glazbu, i shvatio sam da kad se ja jednog posla primim, on me opsjeda. Očito, nije ih "napisala za pjesmu". He he...