Božić je trenutak za koji se svi veoma dugo spremamo i pripremamo, a koji traje veoma kratko. I onda, odjednom, nestane kolača, svi odu, i ostane samo bijeli snijeg koji usred noći običava toliko blještati da ponekad mislim kako je dan. Kako je pao, nisam bio vani nekoliko dana, da bih jučer napokon izašao i malo gazio po njemu, kad su mi već sanjke ostale kod bake (nisam ih uzeo pri selidbi), uzeo sam i fotoaparat, ali navečer nisam mogao previše fotografirati. Puštam si glazbu s albuma "December" Georgea Winstona pokušavajući si nekako vratiti vrijeme prošlih Božića, ali mi ne uspijeva. Gledao sam i "Sam u kući" po tko-zna-koji put, ali nekako smo Lugh i ja pronalazili samo greške u tom filmu, nismo se uopće mogli skoncentrirati na radnju koju gotovo da znamo napamet... Valjda smo odrasli, ne znam. Ali glazba je dobra. :-)

Sjećam se kad smo bili djeca. Vješali smo na božićno drvce slatkiše omotane u sjajne omote i drvce je bilo pravo i mirisalo po zimzelenome - uvijek bi mu sve iglice pootpadale do Tri kralja, ali nema veze, majka bi uvijek to sredila. Baka bi u kuhinji pekla kolače - rum kuglice, mađarice, i neizostavne makovnjaču i orahnjaču - sve bi mirisalo. Lugh i ja bismo s majkom kitili bor, nakon što bi ga otac zataknuo teškom mukom u stalak i kasnije se odmarao, a onda bismo večerali i ništa nam ne bi preostalo nego iščekivati. Majka bi zaspala na trosjedu, mi bismo ju u ponoć probu i onda bi bio Božić. Sjajni darovi ispod mirišljavog granja i prastare ogromne kugle na boru, starinske lampice; sve to mi je nekako draže od ovoga što imam danas. I ne sjećam se da mi je tada ikada bilo hladno, vani je snijeg padao, valjao sam se po njemu. Danas mi je hladno čim kročim iz stana, i teško se zagrijem.

Što sam u ovoj godini napravio? Dočekao sam ju po prvi puta ne doma, već u prijateljevoj vikendici s većinom svoga razreda. U siječnju sam po prvi puta bio u Muzeju za umjetnost i obrt (i to samo zato što je bilo besplatno). U veljači sam krenuo na pripreme za arhitekturu koje su trajale do lipnja, i bilo mi je lijepo na njima, uživao sam. U ožujku je bio Tihanin rođendan - to je bilo lijepo - pogotovo torta koja je bila odlična. Pročitao sam dvije knjige od Joanne Harris (jednu četiri mjeseca prije negoli je uopće izašla). Imao sam zadnje laboratorijske vježbe iz biologije, i zadnje vježbe iz kemije. Svirao sam glasovir u Muzičkoj akademiji, i to na isti dan kad sam po prvi puta bio u Školi (lounge baru). Bio jedan dan na rođendanu na Jarunu, a sljedeći odmah na drugom rođendanu na Bundeku. Upoznao sam Gustava Fredrikshavna. Probao sam kuglice s marelicama od ziki i bile su odlične (iako ja ne volim marelice). Države u kojima sam ove godine bio su: Slovenija, Mađarska, Italija, Monako, Francuska i Španjolska. Bio sam u Budimpešti na Sziget Festivalu i na koncertima tamo slušao Mando Diao, Gocoo, Dalriadu, Manu Chao i Within Temptation, i još hrpu ostalih čija imena nisam zapamtio - to je dan s najviše koncerata ikada. U Nici sam kupio čaj od mogranja, a u Madridu sam probao vodu s okusom mandarine i bila je odlična. E, da, i bio sam po prvi puta u Starbucksu i maštam o Mocci Frappuccino ever since. :-) Vozio se zrakoplovom. Spustio se s Medvednice, na dan kad smo darksoul, Lugh i ja bili na srednjovjekovnim danima, skroz do prvog busa. Bio po prvi puta u životu u Lisinskom (s idealistom), i još jednom na Cesariji Evori. I po prvi puta u Varaždinu. I u restoranu Kraša u Ilici. Moj otac je jednu večer imao ulogu prevesti nas šestoro nakon tuluma u svom malom autu - ljudi bi na semaforima kad bismo stali gledali koliko nas je i veselo mahali. Te večeri sam i plesao...

Bilo je lijepo.

Napisano u 14:11 sati.

komentari (17) ... ispis ... link