Zapanjujuće je koliko riječi mogu vratiti slike u sjećanje. Čitajući "Sjenu vjetra" Carlosa Ruiza Zafóna kroz ovih nekoliko slobodnih dana, uživao sam u motivima i slikama Barcelone koji isprepliću priču. Spominje se i Toledo, i Montserrat, a sve je omeđeno savršenom gotičnošću. Prije negoli sam počeo čitati ovu knjigu, Barcelona mi se nije svidjela, bila je samo jedan hladan i beživotan grad neobičnih građevina i oblika, toliko nestvaran da bi se ono malo vremena što sam u njemu proveo prije nekoliko mjeseci moglo činiti i kao san, samo tako. Uskoro bih trebao napisati neku recenziju ove knjige na Velikim očekivanjima, ali mislim kako ću još neko vrijeme uživati u ugođaju koji mi je ona donijela, a za koji sam siguran kako će potrajati još barem tjedan dana.

Cementerio de los libros olvidades; nikada nisam mislio kako španjolski jezik može biti opskuran u tolikoj mjeri.

Veselo!
;-) Boris

________
Fotografija: "Barcelona 2", matmoon

Napisano u 16:13 sati.

komentari (19) ... ispis ... link