Vjetrovito

Napokon uspijevam odvojiti malo vremena i za sebe, pa sam tako u nedjelju cijeli dan rezervirao samo za to da se odmorim. Ne moram niti napominjati kako sam se valjao po krevetu dozlaboga i spavao do vremena u kojem jutro više nije bilo jutro... A u subotu dan prije sam pročitao lektiru do kraja. Kod "Patnji mladog Werthera" mi se jedino kraj ne sviđa. Mislim, način na koji se ubio uopće nije u duhu romantizma. Dakle, u romanu postoji ta jedna točka, trenutak u kojem on poludi i počinje pisati stvari sasvim nedosljedne sebi. Možda je takav bio i Goethe (kad se samo sjetim kako nam je profesorica hrvatskog rekla da je za inspiraciju držao u ladici stola trule, gnjile jabuke...), nikad ne znaš s umjetnicima. :-)

E, da... našao sam savršen mogranj! Mogranj, nar, šipak - kako ga god zvali. To mi je voće najtajanstvenije. Prerafaelitsko. Imala ga je Ofelija dok je ulazila u rijeku, Prozerpina na vratima Hada, Alice Liddell dok je sjedila na obali rijeke, Alice Farrell na naslovnici knjige "The Evil Seed"... Uglavnom, savršen je; crven, sa jedva vidljivim za nijansu tamnijim crtama, okrugao, i pruža se čitavim dlanom. Nagovaram Luku da me fotografira. Ali izgleda kako će taj mogranj biti u stanju Geotheovih jabuka dok to Luka učini.

Kad mi se bude dalo za neki dulji post, napisat ću nešto o glazbi. Sada mi se ne dâ. Uživajte zato u fotografijama!

________
Fotografije: Autor ove dvije fotografije se skriva iza devijantartnog nadimka JeanFrancois. Uglavnom, prva se zove "Good Night Mister Director", dok je druga "Toward The Storm". On je jedan od najboljih fotografa na tim stranicama uopće.

Kako je nastava započela, shvatio sam neki dan kako neću imati previše vremena pisati; što se naposljetku očitovalo i u količini mojih postova. Ali prošli tjedan se Luka spremno ponudio da napiše jedan post o svojim doživljajima nakon koncerta Gibonnija. A kako on na svoj blog nije htio napisati reportažu, već je samo objavio pjesmu od Geoffreya Oriyeme, dopustio sam mu. Vjerujem kako vam se svidjelo što je pisao. To je ujedno bio i moj mali odmor, predah od ovoga bloga.

Uglavnom, kako nisam imao vremena za neki dulji post, odlučio sam napokon srediti boxove sa strane, tako da sada možete pogledati i koju knjigu trenutačno čitam i koji album slušam u Knjige, glazba i još neke novosti koje sam odlučio dodati u Ostalo. Što je najbolje, tu ću stavljati i koju lektiru trenutačno čitam, što inače ne radim s vlastitim dnevnikom čitanja. :-D Shvatio sam kako će post o čajevima, kao i povremeni postovi o mojim projektima jednostavno biti zaboravljeni tijekom vremena, a ovako će sažeto svi moći imati malen pregled dotičnih stvari.

Neki dan je I. odlučila otići sa mnom u grad i napokon sam kupio jednu smeđu sako-jaknu od samta koju sam oduvijek htio. Mislim, u Amadeusu sam je našao po samo 260 kuna, i naravno da sam si uzeo čim sam smogao otići do tamo - jer posljednjih dana neumorno je padala kiša, pa mi se nije dalo, tako da sam to odgađao još od početka školske godine. Dobro, bilo je i knjiga, naravno (napokon, kakav bi mjesec to bio da nisam knjigu kupio?). Sada izgledam taman jesenski - tamnosmeđi sako, smeđa majica i bež hlače... s knjigom pod rukom! :-D Ali nije odjeća toliko važna već knjige, koje ponovno nemam vremena čitati. A samo mi se gomilaju na polici. Još nisam niti Tolstojevu "Anu Karenjinu" dovršio, a već sam pročitao Schillerove "Razbojnike" i sad sam na Goetheovom "Wertheru", dok me uskoro čeka (za vlastito zadovoljstvo) "Pravilo četvorice", za koju sam čuo kako nije dobro prevedena (ista prevoditeljica kao i za "Da Vincijev kôd") pa sam se opskrbio i engleskim i hrvatskim izdanjem.

Dakle, školska godina je počela, i tek je treći tjedan, a mi smo pisali već dva nenajavljena petominutna iz matematike i danas pišemo ispit iz kemije negdje šesti sat. E, da, ovo je prvi post koji pišem dok sam u školi, jer nam je profesor dao slobodna dva sata iz informatike, pri čemu smo ga nagradili jednim velikim pljeskom. :-) Iako pišemo test za nekoliko sati, dobre sam volje - nadam se kako ću i dalje biti.

________
Fotografija: Oleksandr Hnatenko. "Green Eyes..." u segmentima.

Pola je sata do koncerta, stojim s Borisom ispred Doma sportova čekajući Antonelu i I. kako bi zajedno ušli u dvoranu. S nastave smo izravno odjurili do tamo. Antonela je cijeli dan bila naš Gibonni jukebox, tražeći da joj kažemo koju bi nam pjesmu mogla otpjevati. Koncert je počeo na vrijeme i u dobrom raspoloženju. Smjestili smo se u sredinu dvorane i tri i pol sata svoje duše ispuštali van. Vrijedilo je svaku kunu koju smo dali za ulaznice. :D

Danas je teško naći koncert opuštene i dobre atmosfere na koji bih odjurio odmah iza nastave. Jučer se dogodilo upravo to. Kako smo prije živjeli na Trgu sportova, samo sam ostavio svoje stvari u starom stanu, pojeo nešto i popio vode. Kasnije smo shvatili da je zabranjeno unositi flaše sa sokovima i vodom u dvoranu ako ih nismo kupili na mjestu događaja.

Uz sve svoje stare pjesme, otpjevao je i neke najbolje s novog albuma "Unca fibre". Nastupali su i njegovi gosti. Etno glazbenik iz Ugande, Geoffrey Oryema koji izvodi prateće vokale na albumu "Mirakul" izveo je dvije pjesme, od kojih je jednu posvetio prestanku svih ratova u svijetu. Indie glazbenica iz Brooklyna, Maya Azucena, čiji se glas može čuti na prvoj pjesmi albuma "Unca fibre", izvela je jednu vlastitu pjesmu. Goran Bare, koji također na uvodnoj pjesmi albuma pjeva u duetu s Gibonnijem, otpjevao je "Put ka sreći". "Libar" je izveden dva puta, no unatoč tome čini mi se da su "Zlatne godine" bile vrhunac večeri.

Evo, snimio sam vam i dijeliće atmosfere:

Cilega života ja san tija samo nju.. | Atmosfera | Geoffrey Oryema | Something in my bones, something under skin.. | Something in her words, it's a miracle to me.. (ubrzavanje) | Dajem ti verse i note..

Kada smo gluhi i sretni izlazili van na kišu (hehe..), netko se zdiftao. I to dva puta tako intenzivno da se želudac stisne. :D Ljudi, nemojte to raditi.

Luka

________
Već je vrime da se pomirim sa svitom; Tiho k'o da zaronim na dah.. U svemu sad mogu naći nešto lipo i reći živote dobar ti dan..

Dok sve ostale škole organiziraju prvih tjedana nastave razne sajmove školskih knjiga, moja gimnazija uvijek svake prve subote ima nešto što se tradicionalno zove burza knjiga. Ne znam bih li smio pisati o tome ovdje, ali baš me briga. :-P Dakle, Luka i ja smo krenuli u sedam i petnaest, a tamo bili već u osam, iako je počinjala službeno tek u devet. Tamo nas je čekala Tihana, koja nije dugo ostala. Uglavnom, otišli smo s istom količinom novaca s kojom smo i došli doma. Što znači da smo uspjeli prodati istu količinu knjiga koju smo kupili. Čak i neke koje su nam ostale iz prvog razreda!

I bilo je odlično, zabavno, a vjerujem kako su i svi uživali. :-D

Vraćali smo se doma i gledali kilometarske redove u antikvarijatima, te pomislili kako je burza knjiga svake godine u dogovoreno vrijeme predobra ideja. Jel vi mislite da bi to trebalo biti službeno odobreno? Mislim, ne isplati se udžbenike svaki put izbezumljeno tražiti po antikvarijatima, kada se isti mogu naći upravo ispred vlastite škole! A i u antikvarijatima pobiru neke vlastite ogromne poreze...

Kasnije smo se našli s Babom, koja se žalila na sajam knjiga ispred Desete gimnazije. Nema do naše burze... :-P

Žao mi je što već dugo nisam ništa pisao, ali nastava je počela i nemam toliko vremena (tko bi rekao da će mi se čak toliko spavati?). Ali dobro, za sutra nemam nikakve zadaće tako da mogu odvojiti nekoliko minuta i za vas. Uglavnom, htio sam pisati o tramvajima.

Svakoj mojoj uobičajenoj dnevnoj vožnji tramvajem sada moram opet dodati odlazak u i dolazak iz škole. (Na ovom mjestu bilo bi valjda u redu da pohvalim današnju jutarnju jedanaesticu zbog koje nisam zakasnio u školu, i špotam autobus koji je tome prethodio zbog kojeg zamalo jesam. :-D) Uglavnom, svašta se može vidjeti u tramvajima. Nakon prošlogodišnjeg ispomokrenog čovjeka kojeg je Luka primijetio, ja sam jučer vidio čovjeka koji je u tramvaj ušao sa stolcem (normalan, školski stolac), stavio ga na prazno mjesto i jednostavno samo tako sjeo na njega.

A što ćeš, valjda se čovjek bojao da ne bude mjesta za sjedenje. :-P

Ovako mu barem nitko ne može reći da mu se ustane.

He he...

;-) Boris

________
Odlučio sam pisati čiju fotografiju uvijek koristim - mislim bilo bi u redu. Ovoga puta koristim vlastitu. ;-)

Nakon puno truda i uloženog rada, suradnje i samo jednog uživo i nekoliko manjih internetskih razgovora, te kojih desetak e-mail poruka, Luka i ja vam predstavljamo naš najnoviji projekt - izgled za blog od Porote. Inge je zadovoljna novim izgledom, a Luka i ja smo ostali zapanjeni glazbom Porote, pogotovo pjesmom "Vox clamatis in deserto" (i nije me privukao samo naziv na latinskom, već i to što je pjesma uistinu jedna od najboljih koje sam čuo u posljednje vrijeme). :-) Uglavnom, sve pjesme s demo albuma su im dobre, te su za demo snimku savršeno kvalitetno snimljene. Pjesme se mogu skinuti s bloga, a ja osobno preporučujem (osim prve navedene) još i instrumentalnu skladbu "Pot".

Porota je inače rock bend porijeklom iz Križevaca. Osnovan je 2003. godine, a čini ga pet istinskih zaljubljenika u rock i blues glazbu - Marko, Krešimir, Mario, Miodrag i Frano. No porotnici ne pišu za taj blog, već Inge, za koju vjerujem kako uživa u njihovoj glazbi od samih početaka. Porota povremeno ima nastupe, što zbog fakulteta, što zbog nedostatka slobodnog vremena, tako da su u svibnju ove godine nastupali na "1st Crusade" moto susretu, a u lipnju na "Gitarijadi" u Klubu kulture u Križevcima. Uz dvije gitare, bas gitaru, klavijature i bubnjeve, oni čine jedinstven zvuk koji se jednostavno mora poslušati.

Fotografije, koje malenim dijelom donosim u ovome postu, a u većoj količini ih imate na njihovom blogu, fotografirala je poznata fotografkinja Maja Homen. Zanimljivo je to da smo The Babu zaista uspjeli u međuvremenu navući na porotničku glazbu. Jučer sam, odnosno prekjučer (jer, napokon, sad već je debelo prošla ponoć), nakon što sam dovršio izgled za blog, objašnjavao Luki što sve treba učiniti na njemu, i on je to već (pohvalno i zahvalno) za sutradan napravio. Naravno, još uvijek ima malo posla u vezi bloga, ali on će to uspješno srediti u narednih nekoliko dana (čitaj: sutra). He he... Ja njemu jadnome sve predam u zadnji trenutak...

No, dobro, poslušajte Porotu, odite na blog i uživajte!
Luka i ja zasigurno jesmo...

;-) Boris

________
'Cause everybody's gone and run away, I'm so anxious so hear me say. Body's bleeding, soul is crying; above, one life is flying.