|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vjestica111@net.hr
Counter
hihihihi
Ti samo budi dovoljno daleko
Ti samo budi dovoljno daleko
Za mene postoji drugi neko
Čije će riječi manje da bole
Čije će ruke lijepše da vole
Ti samo budi tamna sjena
Za mene stižu lijepša vremena
Ulice nove, nova lica
I vedro nebo, prepuno ptica
Ti samo budi u srcu trag
Još će mi neko biti drag
Još ću sa nekim pronaći sreću
Nikad te više voljeti neću
Nekom ćeš biti dobra žena
Odana, vjerna i poštena
Sve nek ti bude drugi neko
Ti samo budi dovoljno daleko
Uvukla se tiho,
došla je polako.
Minulo je ljeto.
Nestalo korakom.
Darujem vam dragi moji, dvije stare pjesme o jeseni.
KAD SU LASTE ODLAZILE
Kad su laste odlazile
potočiću dah je stao,
jorgovan je suzom žutom
za lastama zaplakao.
Nad šumom se magle vile,
na cesti je vjetar meo;
zac od tuge cijelog dana
nije ništa, ništa jeo.
Gavranu se od žalosti
(il' od zime) treslo krilo...
Kad su laste odlazile
sve je, sve je tužno bilo.
Ratko Zvrko
JESEN
Ona je tu. U tuzi kiše
po poljanama tiho hoda,
i kuda stiže, uvis diže
usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda,
a kuda prođe njezin put
od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
i ne vidiš mu više dna,
a medvjed, koga putem sretne,
odjednom se zaželi sna.
A kada livadama puhne
njene vjetar, uzbune se travke,
u strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list
u čudu digo: Gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
zagrnuo se ogrtačem.
Dobriša Cesarić
