Vjerovati radosti...

nedjelja, 31.12.2006.

Sretna vam nova godina!

Image and video hosting by TinyPic

Bog vas blagoslovio i vašu obitelj!
- 20:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.12.2006.

Zahvalna molitva Malom Isusu

Božansko Dijete Isuse,
znam da me voliš i
da me nećeš nikada napustiti.

Zahvaljujem Ti za tvoju prisutnost
u mojem životu.

Čudotvorno Dijete,
vjerujem u Tebe i
Tvoje obećanje mira, blagoslova i
slobode od svih nevolja.

U Tvoje ruke stavljam
sve svoje brige i potrebe.

Gospodine Isuse, pouzdajem se u
Tvoje neizmjerno milosrđe i ljubav.
Želim te slaviti i častiti u vijeke.
Amen.
- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.12.2006.

SUNCE KOJE NIKAD NE ZALAZI

(priča o traženju prave ljubavi)

Zvali su ga Putnik, iako mu to nije bilo pravo ime. Kako se zapravo zvao, znali su jedino možda orlovi s kojima je na surim vrhovima gorskih vijenaca provodio najviše vremena.
Koraci su mu bili stameni, čvrsti, glas mu je odzvanjao poput gorske jeke. U njegovoj kosi gnijezdile se ptice nebeske, širokim rukama grlio je stabla vitih jablanova. Imao je i sanjarski nasmijane oči u kojima su se voljeli ogledati plavkasti leptiri pa se njihova treperava igra krilima uvijek mogla vidjeti u njegovu pogledu.
Putnik je zastajkivao kraj svakog rodinog gnijezda, hladio obraze u planinskim izvorima, slušao ševinu pjesmu dok je drijemao na uzglavlju od pokošena žitnog snoplja. Volio je naslanjati glavu na rosom okupanu travu i slušati nečujni šapat zemlje koja je samo njemu otvarala vrata svoje tajanstvene utrobe.
Bio je on čovjek dobre volje. Dolazio bi pred svako stvorenje s travkom u ustima i otvorenim dlanovima na kojima su poput razglednica bili narisani čudesni pejzaži s njegovih putovanja. Sa sobom bi donio miris bagrema i divljeg meda, u čičkov list umotane lješnjake i borovnice, rijetku pjesmu planinskog vjetra.
Putniku nisu trebale riječi, a ipak je njegov govor bio razgovjetan i čujan. Pričao je širokim obrazima opaljenim suncem i maslinovim uljem, prstima kojima je pleo vjenčiće snježnih tratinčica, otkucajima srca koji su skakutali poput razigranih vjeverica.

Dok je pričao, svi bi zadivljeno zastali slušajući neodoljiv zov daljina, prostranih poljana i šuma. Putnik je, naime, bio tragač za Suncem koje nikad ne zalazi. Srce mu je gorjelo od čežnje da ga pronađe, da u zlatnom sjaju njegovih zraka zamiriše topla pogača koja će zauvijek nasititi njegovu glad. U svaki koračaj koji je Putnik ikad poduzeo bila je utkana žeravica te čežnje.
Tražeći Sunce koje nikada ne zalazi, Putnik je razastirao zavjese od maglice i oblaka, zavirivao u bezdane gorskih usjeka, penjao se do skrovitih gnijezda mladih orlića. Svuda je iščitavao zlatnim prahom posute tragove Sunca koje je tražio, ali samo Sunce nikako da sretne.
Tako je jednog dana došao i do obale prostranog mora. Tabani otvrdnuli od dalekih puteva tonuli su u vrući pijesak žala po kojem je s mukom koracao. Umor i sjeta zasjenili mu lice, korak mu postao bezvoljan i težak. Došao je do kraja svih puteva, a njegova Sunca nigdje.
Sjeo je na kamen nadsvođen granama bora, s pogledom uperenim u daljine koje su se pred njim prostirale i žarile. Pitao se ne krije li možda to nepregledno plavetnilo čarobni zlatni dvorac u kojem je njegovo žuđeno Sunce obitavalo. Ali kako pregaziti more, kako se zavući pod svaki valić, kako pretražiti tajanstvene dubine kad su i s površine izgledale nepristupačne i neosvojive?

Odlučio je čekati na obali. Čekati dok se Sunce ne pojavi. Čekati-do kraja života ako treba.
I Putnik je danima čekao. Galebovi samotnjaci ispuštali mu komadiće ribica i kruha otetih s ribarskih brodova. Društvo mu pravili zbunjeni račići na obali i morske zvijezde koje su se tu slučajno nasukale. Postelja od morskih trava pružala je Putniku mekoću sna. Uzglavlje mu bila divovska školjka iz čije se nutrine razlijegala melankolična pjesma s morskog dna.
Otkucaji Putnikova srca vremenom su se smirili i poprimili boju morske plaveti. Putnik je odmarao svoju glavu na tim širokim i plećatim njedrima i puštao da ga ljuljka snaga njegovih udisaja i izdisaja. Gotovo je zaboravio da je nekad bio neumorni putnik i tragač. Ponekad mu se činilo da je i sam postao snažan i prostran kao ovaj modri Div s kojim je već danima prijateljevao.

Jednog predvečerja Putnik začu korake, iako su bili gotovo nečujni i teško su se razlikovali od ravnomjernog šumorenja mora. Koraci, nježni poput poljupca maestrala, otmjeni i ponosni kao u gazele, približavahu se logu koji ga je skrio.
Ugledao je pred sobom Čipkaricu koja je s horizonta skupljala svjetlucavu pređu zalazećeg sunca. Vješto je namatala te zlatne niti i plela čipke čarobnih oblika. Sabirala je ulje koje se ljeskalo na površini morskoj i palila uljanice koje je vješala o čvoraste grane drevnih maslina. Pjevom sirene dozivala je rojeve krijesnica s kojima se igrala i uplitala ih u dugu kosu, blještavu i zelenkastu od odsjaja bonace s mora. Od prvih zvjezdica noćnog neba nizala je žareće dragulje kojim je okrunila svoje prijestolje.
Svjetlost joj se pokoravala i služila, a ona joj je vještinom strpljive tkalje davala čudesna obličja. Iako je vidio sve slike ovoga svijeta, tako prekrasnih slika, kao ovih što je pred njegovim očima prostirala ova neobična djevojka, Putnik nikada prije nije vidio.
Čipkarica iznenada zastane. Počela se osvrtati oko sebe, kao dijete koje ne zna čime bi više skratilo dosadu. Putnik ju je znatiželjno promatrao i iščekivao što će biti dalje, no i ona je sjela na žal i svoj sjetni pogled uperila u daljine. Bacala je kamenčiće u more i u njenim se očima vidio tamni odsjaj tuge.
Nije se uopće iznenadila niti uplašila kad joj je Putnik prišao. Lice joj se ozarilo baš kao da je vidjela onoga koga je upravo očekivala.
Počeše razgovarati i Putnik joj ispriča sve o svom lutalačkom životu u kojem je tragao za Suncem koje nikada ne zalazi. Otvori svoje dlanove i pokaza joj mjesta na kojima je sve bio i koja je u svojoj potrazi pregazio.

Divila se ona raskošnim pejzažima i radoznalim očima čudila se svakoj slici. I poljima lana, i makovima u žitu, i kreketu žabe na listu lopoča, i kapljicama ljetnog pljuska. Nikad dosad ona nije tako izravno dotaknula daljine o kojima je stalno sanjarila. Jer Čipkarica je dane provodila u najvišoj kuli samotnog svjetionika. Prela je svjetlosne niti, namatala ih u beskrajna klupka i potom plela pahuljaste, nježne čipke što je jutrom prostirala na stazicu kojom bi u novi dan zalazeće sunce ponovno došetalo.
Čipkarica mu reče da joj već dosadilo činiti svaki dan iznova jedno te isto. Ona bi tako rado luč sa svjetionika palila na nekom drugom mjestu, a u svoje čipke bi utkala neke drugačije ornamente. I upravo tog predvečerja je i bila izašla iz svoje izbice da se njena mašta malo poigra i razmaše.
I gle! Odjednom se dosjeti, radosno poskoči i od svjetlosnih niti načini razigrani, zlatni vrtuljak čije se kolo bez prestanka vrtilo i okretalo!
Putnikovo srce je usnulo i utonulo u tu zipku satkanu od sedefa i snova. A u tom snu- sve pršti od vatrometa njihova smijeha!
Kad je sunce ujutro izašlo, začudi se ono što prvu njegovu zraku ne dočeka Čipkaricina zlatna prostirka. No odmah ga ponese ljepota razigranog vrtuljka pa i ono sjedne na njegov vršak gdje se evo još i dan-danas neprestano vrti i okreće. Baca Sunce svoje tople iskrice i vječito se ogleda u odsjaju očiju Putnika i Čipkarice.

Glas o ljepoti Sunca koje nikada ne zalazi proširi se svijetom. I otada mnogi traže taj zlatni vrtuljak. Nije ga baš lako naći, jer skriven je ljudskom oku. Tek jedan plamičak u svakom srcu osvjetljava put do njega.

- 00:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.12.2006.

Sretan Božić!

Image and video hosting by TinyPic
- 07:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 23.12.2006.

Molim vas, molite za nju!

Jedna moja draga prijateljica u vrlo je nezgodnoj situaciji pred Božić. Neočekivano je ostala trudna s dečkom, s kojim je jako kratko u vezi. Na sto je muka, očajna, izgubljena, jadna, zbunjena...prvo je odlučila roditi dijete i da joj to bude najsretniji Božić, pa pomišlja na pobačaj, pa da rodi pa na pobačaj...sva je izvan sebe. Treba vaše molitve, kao žedna zemlja vodu.


PRVA OPCIJA

Ovo su izjave žena iz Njemačke, koje su učinile pobačaj i potražile pomoć u savjetovalištu za žene RAHEL u Frankfurtu (to je iz knjige: Mirjam, zašto plačeš, izdavač UPT, 2004.)

-Tko li zna istinu? Sve se to taji! Nas žene smatraju osobito glupima!

-Kako sam sretna što se i druge žene osjećaju kao ja. Mislila sam da sam jedina, jer nitko o tome ne govori

- Sama se sebi činim kao robot i mehanički obavljam svoj posao. Ne mogu se više radovati ili smijati, ali ni plakati. Sve mi je svejedno.

-Svi su mi savjetovali:Daj ga ukloniti! Samo su moje najbolje prijateljice rekle:Zadrži ga! One su naime sve pobacile! A danas često kažu:Možda smo ga ipak trebale zadržati!

- Od pobačaja se osjećam kao zavezana lancima! Proživljam stanja teških strahova. Sve me steže, kao da će me ugušiti. Liječnici ne mogu ništa otkriti, a sve je tako strašno!

- Skoro sam iskrvarila, Moja duša još i danas krvari!

- Tada nisam imala drugog izbora, barem sam tako mislila. No, možda bi već nekako išlo. Ne bih to još jednom učinila.

- Smatrala sam situaciju bezizlaznom. Tamo na stolu uope nisam osjetila olakšanje. Najradije bi bila pobjegla, ali moje tijelo bilo je ukočeno. S užasom sam gledala prema kanti za otpadke. Tamo su ležali dijelovi moga djeteta, koje je željelo živjeti, a nije smjelo mojom krivnjom.Po prvi put sam shvatila da se nije radilo samo o mojim problemima koje sam smatrala bezizlaznima, već o drugom ljudskom životu.

-Poslije toga više nisam mogla podnijeti ni miris svoga partnera i otada mi se gade svi muškarci i bilo kakav spolni odnos

-Znojenje, izmjenično crvenilo i bljedoća te drhtanje ruku postali su tako jakima da sma morala napustiti svoj posao u nabavi robe

-Svi su govorili:Daj to ukloniti! Nitko nije rekao da je to moje dijete i da ću izgubiti svoju dušu, svoju radost, svoj mir i svoje zdravlje

-Kad bi to žene prije znale, bili bi mnogi liječnici bez posla

-Duševna bol poslije pobačaja uništila mi je život

-Nekoliko sati nakon zahvata počele su jake boli. Osim toga, dobivala sam napadaje grčevitog plača. Vrištala sam i dozivala svoje dijete i osjećala se neizrecivo samom! To je potrajalo dugo vrijeme. Liječnik je rekao: " Ta to je bila vaša slobodna volja.Trebali ste prije promisliti. Uvijek može biti komplikacija". Ali to mi nitko prije nije rekao!

-Danju i noću samo mislim na to, jadikovanjem toliko živciram svog partnera, da me već više puta istukao. Ja bi čak željela platiti za ono što sam učinila. Kad bi me bar netko saslušao!


DRUGA OPCIJA


No samo jedan osmijeh pun ljubavi upućen nam od naših malih, jedan zagrljaj... poništi za čas sve ono teško, sve neprospavane noći, sve strahove i boli.

Hihotanje ispod pokrivača svake večeri.Više ljubavi nego vam srce može izdržati. Puse poput leptirića i zagrljaji. Beskrajna čuđenja djece kada vide mrave, oblake, more i tople kolače. Ruka, koju možete držati, često zaprljana marmeladom.
Partner za puhanje balona, izrađivanje papirnatih zmajeva, gradnju pješčanih kula i za skakutanje niz stepenice. Netko s kime se možete smijati do suza i kraj koga nikada ne morate odrasti. Možete dubiti bundeve, igrati se skrivača, hvatati krijesnice i ne prestati vjerovati u Djeda Mraza. Dobivate ispriku da možete čitati Zgode mede Vinija zvanog Pooh, gledati nedjeljne crtiće ili ići u kino na premijeru najnovijeg animiranog filma. Dobivate prilike da zakvačite magnetom na frižider: crteže srca, duga, cvijeća, kuća, čestitke za rođendan i za Majčin dan.
Postajete heroj, jer ste skinuli frizbi s krova garaže, što ste popravili gumu na biciklu, izvadili trn iz prsta ili što trenirate dječju nogometnu ekipu, koja nikad ne pobjeđuje, ali ipak za nagradu dobiva sladoled.
Dobivate prva mjesta u promatranju prvih koraka, prve riječi, prve vožnje na biciklu i prvog spoja. U očima djeteta ste besmrtni. Dodatna grana se dodaje vašem obiteljskom stablu života, a ako imate sreće i imate ćete i unučad, kad ostarite.
Dobivate znanja iz područja psihologije, pedagogije, komunikacije, medicine koja vam nijedan fakultet neće moći dati na taj način.
U očima djeteta, u rangu ste s Bogom, imate moć potjerati čudovišta ispod kreveta, izliječiti slomljeno srce, otjerati strah i dati ljubav bez rezerve.
I na svoj način, djeca će vam ljubav vratiti.

MOLIM VAS MOLITE ZA NJU I NJENO DIJETE
- 03:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.12.2006.

KLIKUJTE SADA ZANOSNO



Klikujte sada zanosno, nebo i modri vrhovi!
Nek nam gore provru medom, rode pravdom:
Skoro će doći Spasitelj pomoći bijednim ljudima.

Dođi, o Bože milosni, mirom nas svojih pohodi.
Da se tebi čista srca radujemo.
Ustani, Bože svemoćni, vodi nas putem spasenja.




- 20:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.12.2006.

ZLATNIH KRILA



Zlatnih krila anđela si, Bože, k meni poslao.
Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao.

Hvala, Višnji, tebi hvala, za tu milost toliku,
a u suzi u mom oku čitaj ljubav veliku.




- 20:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.12.2006.

Preporuka web stranica :)

Site koji okuplja veliki broj mladih katolika iz cijelog svijeta, koji se na ovaj način mogu upoznati, podijeliti iskustva svoje vjere u Krista... :)

Catholic match
Catholic singles
- 17:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.12.2006.

PADAJ S NEBA


Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.

Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.

Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.

Svani dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu
čast na visini, svijetu mir na nizini.
- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.12.2006.

Križ života

Križ života je poznati portal, koji se sve više širi. Do mene je došao tekst iz jednog katoličkog časopisa o tom portalu. Tekst je negativno usmjeren. Po mom mišljenju je prekritičan, ali ipak treba imati otvorene oči. Meni se sviđa pojava sve više web stranica o vjeri, to je pozitivno i korisno, no treba biti u skladu s crkvenim naukom. Na portalu Križ života ima puno lijepih, dobrih i korisnih tekstova, no neki su sumnjivi. Nigdje ne piše da je to katolički portal, piše samo da je vjerski. Ne bi trebalo sve što piše na tom portalu uzimati zdravo za gotovo, već bi trebalo otvoriti oči, no napominjem da ima i dobrih, kvalitetnih tekstova. Puno ljudi piše na tom portalu, neki imaju katoličke stavove, a neki unose u svoje tekstove i ono što nije posve u skladu s katoličkim naukom.
- 22:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.12.2006.

Susret gen3 u rimu

Your love is in me in my life, in every song that I sing
And when I'm flying you're th wind beneath my wings
Your love is in me and I truly want the world to see
Life is a beauitful thing..

pjesma je baš supaaač.. stavit ću vam sve riječi kad dobijem pjesmu i ispišem ih, jer stalno smo ju pjevale u rimu.

zasad vas samo pozdravlja, slijedeći puta ću stavit i fotke

truly yours, minervas
- 20:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #