Moja prva ljubav, moj prvi pređen most..Moja prva ljubav, moja nevinost....

Prije 2 tjedna ne bih ovako na ništa gledala. Prije 2 tjedna ništa nije bilo kao sada. Prije 2 tjedna je sve počelo. Uglavnom....prije cca 2 tjedna sam se počela dopisivat s jednim dečkom iz drugog razreda. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako je dobar. I fakat mi se dečko svidio...Naravno da mu nisam ništa rekla. I jedne večeri reko je on meni da mu se sviđam...Skoro sam pala sa stolice...Buljila sam u taj ekran i čitala sam te riječi 10 puta za redom da se uvjerim da to piše...zato mu nisam refleksivno odovorila sviđaš se i ti meni, nego sam mu to rekla tek poslije, kad je bilo malo teže. A ja kakva jesam sramežljiva...A ok sad, da ne odugovlačim. Ovu subotu, znači 24.02.2007. smo izašli. Išli smo u kino...Sjedili smo u ljubavnim sjedalima dva i pol sata jedno pokraj drugog i ništa... Rekoh sama sebi...eto, gotovo je, on sigurno nije osjetio kemiju...I završio film i mi otišli na Zrinjevac. I tamo se sve i dogodilo. Uglavnom zajedno smo....znači ako ste čitali dosadašnje postove možete zaključiti da sam sada 1. puta u vezi....Dečko je fakat originalan i zato neču reči kako me pitao da ne bi drugi kopirali...hihi. Tu pojedinost bih zadržala za sebe...Eto, sad sam fakat sretna...Sve ide nekak na svoje mjesto. Al sad kak sam u vezi imam naravno neke sumnje i strahove koji se nece valjda ostvariti... iskreno se nadam da neče. Jer on mi fakat puno znači...Mislim s njim sam tek 2 dana, al na meni se več vidi promjena, frendice su mi rekle da sad zračim, da sam nekako sretna...a nadam se da će to potrajati...

DOK SE U PRAH NE PRETVORIM...

Voljela sam druge, i tebe, al viŠe neću
U daljnjoj ću ti ljubavi samo poželjeti sreću.
Tvoju ću ljubav zapečatiti kad se u prah pretvorim.
No kada bih ponovo živjela ovaj život
Htjela bih ponovo da našu ljubav stvorim i
Za nju se borim, a da se ne prekorim,
Dok se ponovo u prah ne pretvorim...


SUZA...ZA SUZOM

Suze si mi brisao...
Čarobnim pogledom si me gledao...
Ništa me od tebe nije odvajalo,
Sada shvaćam kako me to skupo stajalo...
Ali doći će ti dani,
Svi će biti nasmijani,
Samo ćeš ti u kutu plakati,
Jer će te peći sol na rani...


TO TVOJE SRCE GOVORI

Slušaj...
Čuješ li?
To ti tvoje srce govori...
Šapuće...
Osvrni se!
Ne dopusti da trenutak rasprši se...
Govori...
Pazi se!
Moje srce samo traži te...
Pokušaj...
Voli me...
Kao što ja volim te...
Prepusti se...
Pokušaj!
Ostani, ruku mi daj...
Nemoj...
Otići...
Jer će suze same opet poteći...

Znate onaj osjećaj kada nešto postignete i učinite neku veliku promjenu...E tako se ja osjećam ovih dana. Shvatila sam da imam najbolje frendice na svijetu. Pa da sad ne padnu u zaborav navest cu njihova imena, jer sm ful vezana za njih.. Eto te cure su Ivana, Barbara, Kety, Ines O., Nikolina, Domina, Sanja, Marija A., Kristina i Andrea. Ako sam koga slučajno izostavila, žao mi je, ali najvaznija je namjera... Uglavnom, te cure su mi pomogle da se osvrnem oko sebe i da pocnem drugacije prihvačati sebe i da prestanem toliko razmišljat o tome što misle nebitni ljudi koji me okružuju... Ali kako god sada imam malo više samopouzdanja i pokušavam iz optimističnog pesimista postat pesimistični optimist ;). Uglavnom sve nekak ide nabolje što se tiče moga samopouzdanja, a i ostalog. Ali još uvijek dobijem temperaturu kad sam u blizini nepoznatoga decka...cudno je to.
A ima još jedna novost. Valentinovo mi je uljepšao jedan dečko. Prvo valentinovo nakon par godina da nisam plakala...Nije se niš dogodilo vec ovak. Uglavnom zna on tko je...;) Napiso je sam par lijepih riječi na školsku klupu i jednostavno mi je uljepšao dan, al ne sam taj dan... A on je fakat poseban dečko...jedinstven... A sad je malo bed kaj sam ovo napisala, jer će on to možda pročitat, al nema veze, znao on sve to i onako...pusa svima

I sva protrnem kada vidim stihove...
One stihove ljubavne...
Da bi me ispunili
Samo se prisjetim...
Nađem ključić...
Zključanu sobu srca otvorim.

Poput ljetnog jutra
Zaslijepi me čisto sunce
Zapuhne me dašak vjetra...
Uspomene...

Vračaju se dani kad sam sretna bila
Bivši dani kad me ljubav ispunjala,
Dugo več nisam ovo osječala
Nikada nešto ovakvo nisam imala
S druge strane ljubav nisam primala...

Prodrio si u srce
Ostat ćeš zarobljen tamo
Uvukao si se pod kožu
Nemoj otići...molim te...samo...
Budi uspomene, samo budi tu.

Sretno vam svima Valentinovo. Današnji dan, po meni, nije samo dan zaljubljenih. Današnji dan možete iskoristiti i prići nekom tko vam se sviđa, osmjehnuti se i hrabro izići u susret ljubavi. Svi imamo nekoga tko nam se sviđa, ali čekajući da ti netko priđe prođe vrijeme, ohladiš se. Kakogod, dan je lijep i možemo ga lijepo iskoristiti. Riječ iskoristiti u ovom slučaju nije zlonamjerna, baš naprotiv. Zato nemojte kupovati skupe darove, nego poklonite nešto, iz srca...nešto lijepo i simbolično. Poklonite sebe...Nemojte mislit da izmišljam toplu vodu zbog ovog posta, nego je ovo moj najbolji savjet koji vam mogu dati. Za one koje ljubav ne susreće, nemojte gubit nadu jer za sve nas na ovome svijetu postoji netko, samo se ljubav nekome dogodi prije, a ne poslije. Samo uživajte i prestanite se nadati previše, prepustite se i ljubav će tada krenuti za vama. Taj savjeta sam ja dobila od svoje prijateljice (zna ona koja je) i jako sam joj zahvalna. Jer sam prestala biti opterećena i samo o tom razmišljati. Zato ljudi, u nove pobjede, jer nikad ne znaš što nam koji dan donosi... Veeelika pusa svima.
Isto tako danas je rođendam jednom mom prijatelju i ja bi mu samo poželjela sve najbolje, da mu se ispune sve želje i želim mu puuno dobrih ocjena i puuno ljubavi...

Otišao si ponovo...A meni iznova kristalne suze teku niz obraze.
Postalo mi je hladno, ali ne po tijelu, nego pri srcu. Na ulici sam vidjela sijenu, čula sam šuštanje lišće, korake, zatim obris lika koji nestaje u maglenoj, tihoj noći. Zatim sam začula jecaje, u daljini. Bili su to jecaji kajanja, toliko glasni i duboki. Pokušala sam shvatiti, no u prvom trenutku sve je bilo zamršeno poput ribarske mreže. Odjednom je sve utihnulo. U meni se probudio strah i panika kpja me proganjala satima. Sklupčala sam se uz tvoju sliku u kutu tihe sobe koja mi je bila jedina utjeha. Plakala sam sve jače. Umalo sam čula vlastitu jeku jecaja. Legla sam na krevet, uz prozor i jedva da sam mogla vidjeti zvijezde i mjesec od maglenog pogleda. Gledala sam ih i sve je bilo tako tiho, gotovo stravično. Ulica je bila prazna. Samo je vjetar nosio lišće. Odjednom sam zaspala. Snovi su me morili i proganjali. Probudila sam se u noći, dah mi je bio vruć. Pogledala sam u prozor. Odjednom sam se trznula. Pojavio se odraz u zrcalu koje sam držala u ruci. Lice mi je odjednom ukrasio osmijeh. Bio si to ti. Moj izvor beskrajne ljubavi u tišini. I tada sam te taknula, samo da se uvjerim da si zaista tu. Toliko mi je nedostajao tvoj zagrljaj i poljubac... Ti si onaj zbog kojeg vrijedi plakati. Ti si onaj zbog kojeg bih život dala. ti si onaj koji mi ulijeva snagu jer ti si moj izvor u tišini. U tišini smo se upoznali, u tišini smo se zaljubili, u tišini smo se zagrlili i poljubili. I zato tišina šapuće tvoje ljupko, strasno ime......Zato što se zbog tebe osjećam potpuno, lijepo i veselo.
Ja sam pronašla svoj izvor u tišini. Ljubav i volju za životom. Uvijek postoji lijepa strana svake situacije koja stoji negdje u kutu i promatra nas, a mi ne znamo što smjera. Samo se moramo osvrnuti kako bismo našli ljubav i sreću. Titanic je tužna stvarna priča koja je potonula u zaborav. Ne mora tako biti i s našom ljubavi i životima...

Današnji dan će posebno ostati zapisan u mom sjećanju. Nikada ga neču zaboraviti. A kako bih voljela da ga mogu zaboraviti.
Znate li osjećaj kada mislite da znate nekoga bolje nego što znate samog sebe? Kada mislite da vam je taj neko prijatelj koji bi se žrtvovao za vas ako treba. Neko koga poznajete osam godina svoga prelijepoga djetinjstva i odrastanja. S kojim se smijete, s kojim plačete i djelite tajne. Koga volite kao da je vaš vlastiti, po krvi. Pukim slučajem ja sam danas izgubila 3 takve osobe. Tri osobe koje sam voljela tj, još ih volim kao sve što sam navela. 3 osobe koje su me sada istinski povrijedile, razočarale i natjerale mi suze na oči. Prvi puta zbog pametnoga razloga-istinskog prijateljstva. Znam da će bar jedna od te tri osobe čitat ovaj post i nadam se da sam ja u svojoj glavi napravila neku čudnu zbrku i da će se nać neko opravdnje i objašnjenje. Jer takvo prijateljstvo ne može samo tako potonuti. Bar se nadam. Što vi mislite???