The end again
Gdje je nestao čovjek
koji na dlanovima Duge razlijeva smijeh?
Gdje je nestala žena
koja nosi Sunce na vrhovima snenih trepavica?
Kamo su sakrili osmijehe nadanja
i ljubičaste snove obavijene lahorastim mirisom lavande?
Biljedi li to njihova bajka
satrvena realnošću nemogućnosti?
Na britkoj stijeni ispuštaš mi ruku
isprepleteni dodiri čežnje postaju sjećanja
zaključana u ladici s dragocijenostima
čekaju vremena nekih dugih postojanja
Ponosni pogled suočavanja s neminovnostima
ponire u oceansku dubinu tajanstvenog rastanka
ostavlja plesove vrhuncima dalekih planina
žuborima plavetne bistrine promrzle rijeke
neispričanim pričama zalutalih vjetrova
Pogled izgubljen u daljini
koja te otima od neizgovorenih pitanja srca