Kad zašute tišine
Kad zašute tišine i utihnu zadnje sjenke
I tuge isperu neka samotna predvečerja
Na tankoj liniji usnulih sutona
Zatitraju modre dubine Duše
Visoravni slobode zaplešu prve korake
Davno izgubljenih valcera
Koprene noći dobiju drugačije boje
Srce poziva na oprost neukima
Nestaju daljine,izmiče prostor
Vrijeme postaje bezvremenost
Kad posustanu divljine usamljenih vučica
I tihe suze pročišćenja zasjaju u pogledu
A misli zaplove kroz bajkovite snove
I bezglasan jecaj nestane među zvijezdama
Pojavi se iza granice nemogućeg
Trag tajanstvenog osmijeha tvom smijehu
Slutnja dodira na dlanovima
Toplina jednog snenog zagrljaja
Nježna svjetlost u prošlost ostavljenog susreta.
16.02.2010. u 23:35 | 1 Komentara | Print | # | ^
Povratak sebi
Noćas
Zvijezde se rasipaju nebeskim vedrinama
Pozivaju na let maštovite snove moje
Sitne krhotine usnule Duše vraćaju se svojoj biti
Na dlanu mi kap rose iz bistrog Izvora odlučnosti
Sjećanja opojno razastiru prostirke prošlosti
Negdje na visoravnima mojih želja cvjetaju prvi lotosi
Duge se poigravaju s vjetrovitim potragama za Istinom
Noćas
Opet sam Putnica bistrog pogleda
Samotna vučica u potrazi za krdom iz davnina
Skrivena razumijevanju i ljudskim htijenjima
Snena sam Vila i razigrani Anđeo
Raspjevana uz note flaute i bubnja
U skladu nespojivih akorda rasplesana
Noćas
Uz rijeke poniranja
U nutrinu tajnih odaja srca
Na krilima slobode
Blagoslov zlatne prašine prosipam po tugama
Ostavljam ih onima koji bez njih ne mogu
Sjete predajem ružičastoj tišini oprosta
Bojam pogled novim korakom na Putu povratka
Iskonu kojem darovah srce dolaskom na ovu Zemlju