Kroz zvukove noći bojaju se slike
Uz milozvučnost vjetrenih zvona
uz tišinu spokojnog mira
i postojanih nevidljivih osmijeha
razmišljam o boji tvojih pogleda
dok sanjariš o novim bliskostima
i mekoći zajedničkog smijeha
o toplini isprepletenih pogleda
Osvrćem se
promatram naše ledene kiše
postaju rominjava ljetna osvježenja
divlji vjetrovi sanjaju romantične maestrale
jutarnji mrazevi se slijevaju u kapi prroljetne rose
bijele mećave otkrivaju mirisne cvijetne livade
Kroz zvukove noći bojaju se slike
održavam ih budnima usprkos daljinama
njegujem ih čarolijom maštovitih sjećanja
Glazba iz prvog susreta pokreće paletu
nepregledne dubine iza ruba pogleda
Zatvaram oči u pokušaju da te dodirnem
opirući se postojanju prostora
lomim vrijeme razdvojenosti
pretvaram daljine u bliskost
budućnost u Sada