Dok ti sanjaš Anđela
Prate me,koračaju rame uz rame
izgubljena zrcala prošlosti.
Bježe mi ruke u zagrljaj nepoznatih lica
budi se ranjivost djevojčica
dok ti sanjaš Anđela na vrhuncu duge
Razlamam sjene strahova
pogledom prodirem kroz tamu nepoznatog
i svjetlo posve ludih nepromišljenih nadanja
Pjevaju li to prvi zvuci našeg novog proljeća
bude li se zore
u premalom prostoru virtualnih svijetova
Izmedju dvije zalutale misli pitam se
Sanjaš li ponekad osvojene vrhunce zaboravljenih planina
Umivaš li se rosnim svitanjima njezinih rumenih buđenja
Znaš li sjećanjem dotaknuti miris livadnih cvijetova
Izmičem pitanjima
sustižu ih rijeke ponornice
kišne ih bujice novih slutnji tjeraju u stihove
bježim im u okrilje samoće
izdajice misli dostižu moj kukavičluk
odzvanjaju jekom uspona
na visove zaboravljenih planina
Art Portal
31.01.2009. u 21:23 | 7 Komentara | Print | # | ^
Iz mozaika misli
Očaravajuća tišina zimskog jutra oslikala se
otiscima stopala u nježnoj bijelini bespuća
sunčevim osmijehom na dlanu planinske Vile
malom čarolijom nadanja vječnih optimista
radosnim srcem tihog Putnika.