Tamo uz bistrinu rijeke
Tamo uz bistrinu rijeke
u predgrađu nepoznatog grada
u tišini sutona razlivenog nebesima
osluškujem tvoje svilene misli.
Ugledah te u zvucima tišine
u čaroliji snova
umetnutih u buketić prvih tratinčica.
U očima tvojim daljine broje godine
misli raspliću okove praznine
dok ja sanjam srcem djeteta
i bježim snagom ranjene vučice.
Titraji brzopletih odluka
ispiru mi dušu bistrinom suza
glazba mojih stihova
raduje se proljeću
a još nisu okopnjeli bijeli snijegovi
na obalama tvoje rijeke.