Putnički trenutak
Ja putujem predjelima snova
usidrenih u lukama svakodnevnice
Oko putničkih mi nogu
lepršaju proljetni leptiri sanjari
Na vrhovima prsta nosim Anđele smijeha
i Vile planinske na dlanovima
Vjetrovi mi umivaju srce čarilijama sutona
A brzaci svježinom miluju pogled Duše.
usidrenih u lukama svakodnevnice
Oko putničkih mi nogu
lepršaju proljetni leptiri sanjari
Na vrhovima prsta nosim Anđele smijeha
i Vile planinske na dlanovima
Vjetrovi mi umivaju srce čarilijama sutona
A brzaci svježinom miluju pogled Duše.
07.06.2008. u 23:58 | 9 Komentara | Print | # | ^
U trenutku otrgnutom iz vremena
Noćas me dodiruju tragovi uspomena
u pogled mi se upliće
odsjaj vedrine zvjezdanog neba
a misli ove, vječne izdajice
u davnine hrle, u susret smijehovima
žubori mi Duša pjesmom prisjećanja
lice mi osmijehom presvlači
srce mi svježinom dotiče.
Na dlanovima mojim zamirisaše lipe
iz predvečerja dalekog grada
i pogledi naši zaplesaše
na ulicama spokoja
uz rijeku zametnutih snova
u gnijezdima ptica slobodarskih
dok nam lahori nježno dodiruju krila
i pjesmu skrivaju u toplini srca
u tišini sjećanja prohujalih vremena
u trenutku otrgnutom iz vremena
u pogled mi se upliće
odsjaj vedrine zvjezdanog neba
a misli ove, vječne izdajice
u davnine hrle, u susret smijehovima
žubori mi Duša pjesmom prisjećanja
lice mi osmijehom presvlači
srce mi svježinom dotiče.
Na dlanovima mojim zamirisaše lipe
iz predvečerja dalekog grada
i pogledi naši zaplesaše
na ulicama spokoja
uz rijeku zametnutih snova
u gnijezdima ptica slobodarskih
dok nam lahori nježno dodiruju krila
i pjesmu skrivaju u toplini srca
u tišini sjećanja prohujalih vremena
u trenutku otrgnutom iz vremena