Noćas me dodiruju tragovi uspomena
u pogled mi se upliće
odsjaj vedrine zvjezdanog neba
a misli ove, vječne izdajice
u davnine hrle, u susret smijehovima
žubori mi Duša pjesmom prisjećanja
lice mi osmijehom presvlači
srce mi svježinom dotiče.
Na dlanovima mojim zamirisaše lipe
iz predvečerja dalekog grada
i pogledi naši zaplesaše
na ulicama spokoja
uz rijeku zametnutih snova
u gnijezdima ptica slobodarskih
dok nam lahori nježno dodiruju krila
i pjesmu skrivaju u toplini srca
u tišini sjećanja prohujalih vremena
u trenutku otrgnutom iz vremena