Propinju se svijetovi
Propinju se svijetovi
u dubini
ispod plamteće iskre srca.
Ja, putnik
bez imena, adrese i posjeda
prodirem ispod slojeva
tuge i radosti
spokoja i nemira
straha i hrabrosti
oprosta i mržnje
ljepote i užasa
dana i noći
Sunca i Mjeseca
Svjetla i Tame.
Uranjam kroz postaje
osobnog križnog puta
Molim na Maslinskoj gori
Meditiram u Keopsovoj piramidi
Hodočastim u Meku
S usana otpuštam Om
Hodam nekim svojim Tibetom
Napajam se eliksirom života
Tonem kroz Svjetlo i Tamu
u vjekovnim pokušajima
Duše radoznale,
lagano zaboravljive
sneno zanesene,
da otkrije Sve
koje je Ništa,
čisti Bitak,
da se preda
i predajom postane
pobjednik nad sobom.