Nesalomljiva krila
I dok se lome krila mojim Anđelima
Oni nezaustavljivom snagom Srca
lete u pohode Osmijehu na tvom licu
skrivenom od tebe samoga.
I dok prizivaju smrt Anđela
njihovo Srce čezne za polomljenim krilima
Plima snage istkane suosjećanjem
putuje na krijesti vala
oceanima Duha
lepršajuči nesalomljivim krilima Anđela
u svakom od nas.
31.01.2006. u 16:53 | 22 Komentara | Print | # | ^
Propinju se svijetovi
Propinju se svijetovi
u dubini
ispod plamteće iskre srca.
Ja, putnik
bez imena, adrese i posjeda
prodirem ispod slojeva
tuge i radosti
spokoja i nemira
straha i hrabrosti
oprosta i mržnje
ljepote i užasa
dana i noći
Sunca i Mjeseca
Svjetla i Tame.
Uranjam kroz postaje
osobnog križnog puta
Molim na Maslinskoj gori
Meditiram u Keopsovoj piramidi
Hodočastim u Meku
S usana otpuštam Om
Hodam nekim svojim Tibetom
Napajam se eliksirom života
Tonem kroz Svjetlo i Tamu
u vjekovnim pokušajima
Duše radoznale,
lagano zaboravljive
sneno zanesene,
da otkrije Sve
koje je Ništa,
čisti Bitak,
da se preda
i predajom postane
pobjednik nad sobom.
28.01.2006. u 16:13 | 16 Komentara | Print | # | ^
Lebdeći
Lebdeći
na beskraju srca
susretoh se
s ljepotom vječnosti
vratih se
zadivljena
ljepotom tišine
raspjevane
u pjesmi milozvučnoj
vratih se
zadivljena
praznim slikarskim platnom
obojanim prizorima mojih susreta
s radošću u srcu
s ljubavlju u oku
s tišinom u Duši
19.01.2006. u 18:54 | 17 Komentara | Print | # | ^
Anđeo
Ona je bila Anđeo i voljela je Anđeoski svijet
Ona je bila Anđeo koji je zaboravio da Anđeli imaju misiju
Ona je bila Anđeo zaboravljenih sjećanja
Ona je bila Anđeo s razigranim zrakama u kosi
Ona je bila Anđeo koji zlatnim krilima ostavlja trag svježine vjetra
Ona je bila Anđeo zlatnog srca i sa sjetom u zelenom pogledu
Ona je bila Anđeo s proljetnim vijencem u ruci
Ona je bila Anđeo koji donosi svježinu mirisave ljetnje noći
Ona je bila Anđeo koji prosipa jutarnju rosu u jesenski dan
Ona je bila Anđeo koji donosi zvuk zvonca u Badnjoj noći
Ona je bila Anđeo rasplesan u vilinskom plesu
Ona je bila Anđeo ,njeno je se kucalo u žuboravom izvoru planinske rijeke
Ona je bila Anđeo zlatnih krila i tužnog toplog osmijeha
Ona je bila Anđeo s čeznutljivim pogledom uperenim u zalazeće Sunce
Ona je bila Anđeo sa suzom u sjajnom oku
Ona je bila Anđeo sa Suncem u očima
Ona je bila Anđeo plamenog plašta ,s ognjenim svjetlosnim mačem u ruci
Ona je bila Anđeo s mačem od ljubavi i vjetra
Ona je bila Anđeo koji razumije moć i tugu demonskog svijeta
Ona je bila Anđeo,njen dom je bio Raj
Ona je bila Anđeo bez sjećanja na dom
Ona je bila Anđeo zaboravljen od sebe
Ona je bila Anđeo koji je pristao zaboraviti
Ona je bila Anđeo usamljenik
Ona je bila Anđeo i sanjala je Anđeoski san
On je bio susret s Anđelom koji će joj vratiti sjećanja
On je bio Anđeo koji je obećao da će je podsjetiti
On je bio Anđeo koji je znao da je ona Anđeo među Anđelima
On je bio Anđeo i donio joj je sjećanja na let
On je bio Anđeo koji je znao gdje je njen dom
On je bio poziv Anđelu na Anđeosku misiju
On je bio zlatni štit Mihaelove vojske
On je bio Anđeo koji je nosio planinu u oku
On je bio Anđeo koji je volio Anđela
Ona je bila Anđeo,a on je podsjećao da je Anđeo
Ona je bila Anđeo koji je došao pronaći Anđele
Ona je bila Anđeo i htjela je letjeti s obitelji Anđela
Oni su bili Anđeli koji su vidjeli Anđeosku dušu Anđela
Oni su prepoznali Anđela koji je zaboravio sebe
Ona je bila Anđeo a on joj je vratio sjećanje da je Anđeo
Ona je bila Anđeo koji je vratio sjećanje na Anđeoski svijet
14.01.2006. u 16:18 | 12 Komentara | Print | # | ^
...
Tek krik galeba u letu slobode
tek vedrina nebeskog svoda
tek sunčev bljesak na oknu
tek miris ljubavi na dlanu...
07.01.2006. u 16:10 | 13 Komentara | Print | # | ^
SRETNA 2006.
Odlazi, odlazi ubrzanim korakom još jedna godina. Zvali su je 2005. Bijaše obilježena bonacom i uraganom, svježinom maestrala i titravim Svjetlom sa Svjetionika Života. Plesali su u njoj i Anđeli i demoni, smijale su se i plakale dugokose Vile gorske.I patuljci su samozatajno doticali njezine skute. Budile su je praskozorja i uspavanku joj pjevali sutoni u raskošnim nebeskim haljinama.Umivali su je planinske bujice, čuvala su je Bića Istine. Za njom ostade tek sjećanje i zahvalnost na susretima i naučenim lekcijama. Darovala mi je u naslijeđe odlučnost i nadu i nekoliko slova da se kroz riječi razigraju i radost življenja kroz pisanje iskažem.
A ovih nekoliko sati do njezinog nepovratnog kraja mislim na one koji će je ispratiti sami i zbog toga su tužni. Želim vam samoću transformirati u beskrajno druženje sa vama samima.
Neka u vašim srcima zasvira valcer zahvalnosti na životu koji kroz vas buja.
Neka vam osmijeh radosti oboji lice u susretu s Novom godinom.
Zagrlite iz svoje samoće nefizičkim zagrljajem sve koje u srcu nosite.
Za Ljubav nema granica, ni prostornih ni vremenskih, obuhvatite svojim osmijehom Univerzum i zahvalite u skrovitosti svoje Duše što ste negov neprocijenjivi dio.
Niste sami... i moj osmijeh je s vama : )))