SRETNA 2006.
Odlazi, odlazi ubrzanim korakom još jedna godina. Zvali su je 2005. Bijaše obilježena bonacom i uraganom, svježinom maestrala i titravim Svjetlom sa Svjetionika Života. Plesali su u njoj i Anđeli i demoni, smijale su se i plakale dugokose Vile gorske.I patuljci su samozatajno doticali njezine skute. Budile su je praskozorja i uspavanku joj pjevali sutoni u raskošnim nebeskim haljinama.Umivali su je planinske bujice, čuvala su je Bića Istine. Za njom ostade tek sjećanje i zahvalnost na susretima i naučenim lekcijama. Darovala mi je u naslijeđe odlučnost i nadu i nekoliko slova da se kroz riječi razigraju i radost življenja kroz pisanje iskažem.
A ovih nekoliko sati do njezinog nepovratnog kraja mislim na one koji će je ispratiti sami i zbog toga su tužni. Želim vam samoću transformirati u beskrajno druženje sa vama samima.
Neka u vašim srcima zasvira valcer zahvalnosti na životu koji kroz vas buja.
Neka vam osmijeh radosti oboji lice u susretu s Novom godinom.
Zagrlite iz svoje samoće nefizičkim zagrljajem sve koje u srcu nosite.
Za Ljubav nema granica, ni prostornih ni vremenskih, obuhvatite svojim osmijehom Univerzum i zahvalite u skrovitosti svoje Duše što ste negov neprocijenjivi dio.
Niste sami... i moj osmijeh je s vama : )))