,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" />
U pustoj uvali sjedila je Bol obgrljena očajem rastanka. More joj se poigravalo oko bosih stopala. Sunce se u tihom zalasku razlijevalo na pučini. Tijelo je boljelo od rastanka. Raširila je ruke u očajničkom traženju mira. Prenuli su je koraci iz noći. Ni znatiželje više u sebi nije imala, nije se ni pokrenula da pogleda Sjenu u noći. I Sjena je izišla u sparnu noć. Razlozi izlaska bijahu im različiti, no susret neizbježan. Ipak se okrenu Bol jedva zamjetnom znatiželjom i ugleda nasmješeno lice koračajuće Sjene. Prilazila joj je bosonoga, tek blago dotičući pijesak ispod stopala. Bez riječi je sjela na obližnji kamen i pružila dlanove prema zalazećem suncu, spustila ih da dotakne pjenušavi val i propusti kristalna zrnca pijeska kroz razmaknute prste. Vjetar joj je plesao u kosi kada je na kraju ustala i raširenih ruku mu odavala počast. Bedemi očaja Bola su se nježno otapali, pokušavala je ostaviti ih cijelim. Zaboravila je živjeti bez njih, grčevito se bojala da će njihovim rušenjem odagnati i uspomenu na njega, njezinog tamničara koji ju je ostavio poput ranjene ptice ukraj prašnjavog puta. Sjena je šapatom, nenarušavajući sklad sutona, pričala priču vjetru, pijesku, valu i Suncu. Do boli su dopirale tek riječi... Izbor... Maskom... Čarolija igre... Poklon tebi... A onda se primakla kroz bistrinu morskog vala i blagim joj pogledom nečujno pričala:
- Darovao ti je tugu koja oplemenjuje, onu koju nižeš u biserne stihove i sve što tvoja Duša od tebe traži je zahvala maskiranom Učitelju za otkrivanje tebi neslućenih dubina. Sada ti se čini, tako okruženoj bedemima očaja, da si ranjena ptica. Ti si škrinjica Duha, Aladinova svjetiljka samoj sebi. Reci mu hvala i daruj slobodu. Ne drži ga utamničenog okovima tvog očaja u kojem čučiš skutreno u strahu od novog buđenja. Prepusti se letu otkrivanja bogatstva u sebi i reci mu : » Hvala!», i reci mu :» Oprosti što te nisam kao Učitelja prepoznala!».
Odvaljivale su se stijene bedema, Bol je postajala začuđenost, noćnim vjetrovima je darivala zahvalnost. Okrenula se tražeći pogledom Sjenu koja je nestajala nečujno u vrelini noći.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Misli Pjesnika i Putnika
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?
A:B:Šimić
K njima volim navratiti
SafirisK r i s t a l n a ° k r u n a
Misko
Dida
Dagoberhr
Ruski galeb
Elvis
rU
......
