Noćas ću obući crne haljine od Svjetlosti,spustit ću se nečujno do skrivenog žala i pjevati vam pjesmu tužbalicu,tamnu poput boje mojih haljina.Uresit ću je iskrom Svjetla kojom ste sjajili u mom svijetu i začiniti je zahvalnošću za nevidljive darove koje ste ostavili mom Planetu.Pod svjetlom Punog Mjeseca pratit ću vas na putu prijelaza samotno čekajući vaš pozdrav do susreta u sferama gdje nema rastanaka u smrti.
Na odlasku darovat ću vam tek osmijeh,pomalo tužno obojan vašim odlaskom,pomalo vedar zbog spoznaje kamo putujete.Namaste Duše Delfinske!
,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" />