Moje Muze šute,iz mog ili svog inata.Čekaju nenametljivo moju dozvolu da se pojave.A ja...u inat šutim i ne molim njihovo prisustvo u mom umu,u mom srcu,u mojim stihovima.A ja...,neposluh iskazujem Muzama i čvrsto stisnutih usnica ne dam sjene zaboravu.A ja...zarobljena u priči iz davnine hodam labirintom našeg smijeha i smiješim se šutljivim Muzama.A ja..klizim niz dugu i plješćem susretu iz davnine nakon ugašenih svjetala i spušenih zastora,sjedeći u praznoj mračnoj dvorani u iščekivanju nove predstave života.