Nera je bila čuđenje u svijetu
Uvijek i iznova,Nera se vraćala svojoj plaži.Upoznavala je svakim novim dolaskom bonacu i ćudljivost mora,poštovala je sve njegove izričaje,jutarnju bonacu i tišinu plaže,silovitost valova razbijenih u bujicu pjene o stijenu,poigravanje Sunca na mreškavoj površini,u podne,zrcaljenog u staklenom plesu sunčevih zraka,tišinu i huk,mir i divljinu,beskonačnu nespoznatljivu nepreglednost beskrajnog plavetnila.
I bile su slične Nera i more,i voljeli su se Nera i more,i Nera je gajila duboko poštovanje prema čarobnom moru,a more joj je uzvraćalo raskošnim bojama svojih praskozorja i sutona,simfonijom svojih valova.
Najdraži Nerin susret s morem događao se u nestvarnim bajkovitim sutonima prekrivenim magličastom paučinom rijetkih zadarskih magli.U njima je najjasnije osjećala Svjetlosna bića nefizičkih svijetova.Ona ih je zvala Kraljevstvima... Vila,Anđela,Patuljaka i Svjetlosnih Ratnika.Trajali su prekratko Nerini susreti sa sutonom i sigurno bi bila tužna zbog tolike kratkoće da ih nije naučila poput radoznale i brižljivo čuvane dragocijenosti ponijeti u noć u svom sanjivom srcu.
Rijetkima je otkrivala svoju priču o dragocijenostima maglovitih susreta.Nije se bojala nerazumijevanja ljudi niti njihovih pogleda koji su je imenovali luđakinjom,opraštala im je njihovo neshvaćanje i sućutno je promatrala njihovo odbacivanje njezinog oduševljenja.Samo ponekad bi je silno zaboljelo bolno ranjivo čuđenje Kraljevstava izazvano ljudskim odbacivanjem.Tako je Nera,želeći zaštiti Kraljevstva,prestala pričati ljudima o dragocijenostima u svom srcu.
A Nera je bila...i žena i dijete,a Nera je bila...i Vila i Anđeo,da,ponekad je bila i Svjetlosni Ratnik i vrlo,vrlo rijetko Patuljak.
Da,bila je slična moru jer je i more nosilo u sebi i ženu i dijete,i Vile i Anđele,i Svjetlosne Ratnike i rijetko,ali ipak i same Patuljke.