Samo sjećanje
Sjećam se
kroz magloviti zaborav
boje tvog osmijeha
poput daleke jeke
razbijene planinskom stijenom.
Vidim te
kroz snenu paučinu
u svom zagrljaju.
Titravi trag tvojih ruku
na mojim ramenima
tiho zaboravljen
vjetrovito snažan
tjera stih u susret tebi
A u stihu
razbijajući zaborav
plovi uspomena
u svakom novom
dijeliću sjećanja.