nomad

Vrijeme oduzima od mene ostatak svijeta. Kao žar cigarete njen ostatak što nestaje u bjeličastom duhanskom dimu. Vjerojatnost promišljanja. Protežnost bez pristizanja k vrhu misli što se još nije ni pokrenula nego je tek uvertira sebe što me uvlači u prostor koji traži svoj navlastitiji izraz.
Melankolija raspolućenog svijeta. Svejednost.
Ponirem u duboku prošlost kao u mutnu marihuansku ekstazu u kojoj se budim s tetoviranom zmijom na leđima i vijugom tijela što me čini ženom bez svog vidljivog ostatka i cijelom. Promatram svoj ustalasani oblik osjenčen mjesečinom kao na tamnoj plahti otisak tijela što ostaje za mnom, dok ustajem izlazeći na terasu zapaliti cigaretu poslije sna o ljubavi što je ostao utisnut u njeno sklisko podatno tkanje, njenu snoliku samotnost.
Tamni prsti beduina prebiru sporo duž napetih struna mojih bokova, čežnjivim dodirima sraslim uz svoje žudnje za vječnim ra-stvaranjem.
I stvaraju me uvijek iznova, od kristalnih zvukova što dolaze kao jeka iz dalekih sfera il' njihov odjek na magiju zvuka, neodoljivo zazivanje što ih plijeni kao i nagost pustinje noć što naliježe na nju.

Oznake: zbirka