ali samo tebi šapnem: „Privlačiš me“
pa onda ovlaš liznem svoje i očima potražim zidni sat.
Još jednom ti šapnem, slatko, slatko,
dok pogledavaš u veliki tumač šapata snova
i pokušavaš odgonetnuti
o kojoj vrsti šapata je ovdje riječ.
A ja te mučim glasom milujući i prostirem se preko tvojih očiju
kao po satenskim plahtama nakon iscrpljujuće ljubavi.
Promuklim glasom želiš mi strgnuti smaragdnu kopču s vrata
ali ja te pristojno odgurnem i zadržavam pogledom.
Gledam meku raspuklinu tvojih usana
i slušam lament riječi pa ti odmičem pramen kose s čela
i jagodicama prstiju dotičem žilu što burno pulsira
pod pripijenim bijelim okovratnikom.
Vruće me grliš oko struka kao i vitku stopicu čaše
dok kroz mene struji sve ono što sričeš svojim usnama
razabirući s mojih
i razgovarajući i dalje mojim glasom.
Osjećaš da sam prisutna u svakom pogledu što je usmjeren na te
dok me pokušavaš raspoznati u mraku, dolje na vrtnoj terasi.
Očima ti milujem potiljak a ti ga dodiruješ dlanom i maziš mene.
„Noć je pitoma“, oglasim bezvučno
a ti se okrećeš i jezikom gladiš ugriz polumjeseca
na mom golom ramenu dok se migoljim od tebe.
„Zmijo“, prošapćeš i privučeš me k sebi
a moj osmijeh se razlije po krevetu pa ti dopuštam
da se savijaš rukama oko mene i pod odjećom ti tražim osjetljiva mjesta.
A onda zatvaraš oči kao da ćutiš vrtloge ispod kože
i njihovo duboko poniranje iz kojega se teško vraćaš
dok ti tjeram bunilo sa lica i budim iz sna,
okupanog u znoju.
Oznake: zbirka
