skulptura

četvrtak, 25.10.2018.

Uzet ću par finih mrtvih komada drveta. Od nagorene grede što je pripadala nekoj tavanici, preostala od nje, načiniti nosivi stup. Poprečno, položiti jednu čvornatu granu - koja predstavlja ispružene ruke. Lijanom vinove loze što raste uz kuće i rađa slatkim, mirisnim grožđem, uvezati, pričvrstiti skelet nalik na križ. Oblikovati glavu od svilene ženske čarape punjene svelim, opalim lišćem - privrženostima što su izgubile otpornost na prolaznost - i stegnuti podvezicom. Pokriti je romantičnim šeširom zgaženim pod kopitima minulih ljeta bešćutnim kao požari, bujnih, plamenih griva. Svoj kaput, iznošen, strulih niti, pohabana rebrasta tkanja, kada ni odanost čemu oku više nije lijepa, ogrnut ću preko tog tijela i obući mu na ruke. Postaviti skulpturu imena - Pripadanja, negdje, ispod golog neba.