ljeto

petak, 08.09.2017.

Ti mjesečariš u mom snu
skliskim rubovima snoviđenja
oslonjen samo o moja sjećanja
što te vode na mjesta im draga
poznata
Ti nisi svjestan mene i ne vidiš me,
budnu od godina snivanih uza te
svijanih u gnijezdo od pričina i zbilje
sjajoliko, kao pričin gnijezda u granama
bora ispletena od vlati
sunca što se u njem zlati
Ne odajem glasa, šutim, tišina je atrij
pod kupolom zvijezda
Ne smijem te taknut, da te ne probudim,
u ponoru bez sna da te ne izgubim.