ženska duša
subota, 17.12.2016.
Izmiče ti svaki put kad je pokušaš obuhvatiti nekom od svojih već stvorenih predodžbi
jer se sama odaziva tek sluhu što je neće prečuti.
Boli kad razumije da je ne razumiješ.
Ima osobit dar da ne uspijeva razjasniti ništa, nikom tko je veže samo uz riječ.
Jer, iako je sva od riječi protkana, tek duboko iznutra, možda naslutiš i onu tišinu
iz koje je sve poteklo...
Mirno je i sretno kad je ljubljeno.
Pitomo i meko, susretljivo i ugođeno kao dobro
ugođen instrument kada su svi zvuci u suglasju.
Popunjeno, ispunjujuće lakoćom koju širi toplina
kada je stopljeno.
Obujmljeno u svojoj cjelosti kada je rastvoreno.
Rastvarajuće, što više tople kiše poljubaca natapa kožu.
Natopljeno kada je predano sebi.
Od svake volje razvlašteno i plutajuće kao list
Biće
Oznake: zbirka