u zagrljaju života

petak, 27.05.2016.

Vraćam se u djetinjstvo. Sjedim za stolom i gledam kroz raskriljen prozor. Nitko mi nikada u životu neće reći da smijem razočarati. A ja tim pogledom kojim gledam kroz prozor otvaram već tada toliko toga što bi trebalo takvu jednu nježnost.

Prišapnuh sebi jednom davno, tajnu Bitka; da svojim bićem smijem rasti u svim smjerovima – kao zrake Sunca. Da postoji jedno slobodno kretanje koje nadilazi sve ograde koje čovjek pred sebe stavlja a da bi mogao samo viriti kroz pukotine – u svoje biće

željno ljubavi

U svoje žudnje; svoje lice što se pod njegovim skrivenim okom kupa kao mlada služavka što u praznom stanu svog skrivenog poslodavca, svlači sve sa sebe i gola staje pod tuš, ostavljajući ga bez uma, ostavljajući bez daha.