
Prazna i pusta polja
nekada rodni vinogradi,
preci ih moji, napustiše davno,
podvornice naše
nema tko da radi.
Nema ni pluga,
ni konja Dore
više nema,
na staroj kuki u zidu
još visi njegova oprema.
Komadić redinja,
komoća, otika, vagira,
rasuti drveni kar,
uronjen u zemlju
tajanstvenog mira.
Vinograda nema,
ni ćaće, ni matere,
ni strica,
a pusta polja
blagdanom obilaze
po svijetu razasuta dica.
|