
Božja ljepota
niče iz kamena,
poljubac Neba
i božjeg znamena.
Cvijeće u stijeni
ispod oblaka,
tu zastaje dah
i misao svaka.
U mrvi zemlje
on cvate i pjeva,
tko li ga njeguje,
gnoji...i zalijeva..?
Nebeski anđeli
brinu o njemu,
krilima bijelim
stvaraju mu
sjenu.
Dok sunce prži
sve planinsko bilje,
poljubac Neba
iz stijene se smije.
|