@pple

Ako si umoran i put pred tobom čini se dugačak i beskrajan,
primijetiš li da si pogriješio i krenuo krivim putem
...ne očajavaj, ne dopusti da te ponesu dani i vrijeme...
Započni opet!

Ako ti se život odjednom pokaže u nekom novom čudnom, neobičnom i neočekivanom svjetlu,
ako te razočaraju stvari, ljudi i događaji
... ne trudi se i ne pokušavaj shvatiti zašto i koji su razlozi...
Započni opet!

Ako znaš što znači ljubiti, biti ljubljen i nekome biti jedinstven,
ali si ipak spoznao skučenost i siromaštvo svojih granica
... nikad ne ostavljaj ništa napola dovršeno...
Započni opet!

Ako te drugi ponekad prijekorno i začuđeno gledaju,
ako su nečim razočarani ili čak srditi
... ne buni se i ne pitaj ništa...
Započni opet!

Jer i stablo opet pupa, zeleni i lista zaboravljajući zimu,
grana voćke ne pitajući zašto, opet cvjeta,
ptica opet svija svoje gnijezdo ne misleći na jesen,
jer život je nada i uvijek započinje iznova.

Molio sam Boga da mi oduzme oholost.
Gospodin reče:
"Ne. Nije na meni da je uklonim,
nego je na tebi da je se odrekneš."

Molio sam Boga da mi podari strpljenje.
Gospodin reče:
"Ne. Strpljenje proizlazi iz podnošenja trpljenja,
ono se ne daruje -
ono se zaslužuje."

Molio sam Boga da mi podari sreću.
Gospodin reče:
"Ne. Ja ti dajem blagoslove.
Sreća ovisi o tebi."

Molio sam Boga da me poštedi boli.
Gospodin odgovori::
"Ne. Patnja te odvlači od briga i svijeta
i dovodi te bliže meni."

Molio sam Boga za stvari
u kojima bih mogao uživati.
Gospodin reče:
"Ne. Ja ću ti dati Život, tako da možeš
uživati u svemu."

Molio sam Boga da mogu ljubiti,
ne očekujući da za uzvrat budem ljubljen.
Molio sam da mogu davati, ne očekujući
ništa zauzvrat...
Molio sam da mogu pozivati
bez nadanja da i ja budem pozvan...
Molio sam da mogu prihvaćati,
ne tražeći da budem prihvaćen...

Molio sam Boga da mi pomogne
VOLJETI druge, onoliko koliko
On voli mene...
Gospodin odgovori:
"Ah, napokon si shvatio...!"

Došla sam k vama da vas pozdravim.

Moje je ime Sreća i sastavni sam dio života...života onih koji vjeruju u snagu ljubavi i života onih koji vjeruju da je ljubav beskonačna.

A znate da sam u braku?

Davno sam se vjenčala za Vrijeme i ono vam je odgovorno za rješenje mnogih problema koji vam na početku izgledaju veliki i bezizlazni.
Ono izgrađuje srca i osobnost, liječi rane i pobjeđuje tugu...

Vrijeme i ja zajedno imamo troje djece.

Naša su djeca Prijateljstvo, Mudrost i Ljubav.

Prijateljstvo je najstarije dijete... lijepo, iskreno, veslo i nasmijano.
Zbližava ljude, a da pri tome nikoga ne ranjava već utješi svakoga kome se približi držeći ga za ruku.

Mudrost je naše drugo dijete.
Ona je pametna, sa čvrstim principima i neprestano uči i sve je zanima.
Najsličnija je svom ocu Vremenu.
Možete zamisliti kako je to kad njih dvoje koračaju zajedno – Mudrost i Vrijeme.

Najmlađa je Ljubav.
Koliko posla s njom!!!
Tvrdoglava je, uporna i prevtljiva... tako ponekad želi živjeti na samo jednom mjestu... a onda se nakon nekog vremena sjeti i kaže da je stvorena da bi živjela u dva srca, a ne samo u jednom.
Ah, moja je Ljubav vrlo složena i zapletena osoba, tako da zna i pokoju nesmotrenost počiniti... i to samo kakvu!

Kada do toga dođe na scenu moram pozvati njezinog oca.
Vrijeme dođe i pokuša pokrpati rane koje je njegova kći Ljubav izazvala, a često u pomoć priskoči i Mudrost, mada nije u svim slučajevima od velike koristi sa svom svojom pameću.

Jednom mi je jedna osoba rekla:
«... na kraju sve dođe na svoje... na ovaj ili na onaj način. Ako se stvari još nisu sredile i posložile znači da još nismo na našem pravom putu...».

Zato, kažem vam, vjerujte mojoj obitelji...mom suprugu Vremenu i mojoj djeci... Prijateljstvu, Mudrosti i Ljubavi.

Budete li imali povjerenja u njih, znajte, da ću i ja... Sreća... jednog dana svakako pokucati na vaša vrata.

I nikad se ne zaboravite smiješiti!

Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo.
Rousseau

Cvijet nade cvjeta i u najdubljoj tamnici.
Kineska poslovica

Čovjeku se može zabraniti sve osim nadanja u budućnost.
Gambetta

Nadajmo se onom što želimo, ali podnosimo ono što će se dogoditi.
Ciceron

U mom neznanju silna je nada
da novi dani proljeće znače.
Obmane moje i moje nade
u crnom mraku još ljepše zrače.
Lohvickaja - Žiber

Ako posadiš "ako" i "kada", niknut će "ništa".
Turska izreka

Bez cilja i nade mi smo samo mjerači vremena.
Marinković

Nada je tvrdoglava: jedino ona zna čekati.
Aragon

Nada je kao Sunce koje, dok se mi krećemo prema njemu, skriva sjenku našeg tereta iza nas.
Smiles

O, ne govori da nema spasa
I da si srušen od paćenja svog;
Što je noć tamnija - sve jasnije zvijezde,
Što dublja je bol - sve bliži je Bog!
Majkov

Došao sam do praznine
koja okružuje nebo
i tu našao dva mosta.

I dok sam razmišljao
kojim mostom da prijeđem
tihi glas začu se iz mraka:

"Jedan je za otvoren um,
a drugi za otvoreno srce.
Oba će te prevesti preko!"

Kada je profesor završio s predavanjem, upitao je kao i obično, iz navike: «Ima li pitanja?»
Ne očekujući nikakakvo pitanje, bio je silno iznenađen kada ga je jedan od studenata upitao: « Profesore, koji je smisao života?»

Neki od studenata koji su već izlazili čudno su se podsmjehnuli na to pitanje svog kolege i nastavili svojim putem.

Zatečen, profesor je dugo vremena promatrao studenta pitajući pogledom da li je to pitanje bilo zaista ozbiljno ili samo neka šala. Shvatio je da je student ipak to pitanje ozbiljno postavio.

Profesor reče: « Odgovorit ću vam.»
Posegne u džep i izvuče novčanik, a iz njega izvadi komadić zrcala veličine novčića.
I započne svoju priču:
«Bio sam dječak u vrijeme rata.
Jednog sam dana na ulici ugledao bezbroj komadića zrcala koje je netko razbio. Kako nisam imao igračaka uzeo sam jedan od tih komadića kako bih se njime malo poigrao. Kada sam se počeo igrati zrcalom ponijelo me saznanje da mogu sunčevu svjetlost usmjeriti u neka mjesta i uglove kamo sunce nikad nije moglo doprijeti: duboke rupe, tamne prostorije na sjevernoj i hladnoj strani zgrada...

Kada sam odrastao i postao čovjek shvatio sam da to nije bila samo igra već i metafora onoga što bih mogao činiti u životu.
I ja sam djelić jednog zrcala kojeg ne poznajem u cjelosti i svoj njegovoj veličini.
Ali s onim što imam i što mislim da jesam, mogu unijeti bar malo svjetla, istine, razumijevanja, dobrote i nježnosti u tamne i sakrivene kutke ljudskih srca i možda promijeniti nešto u čovjeku čije je srce mračno.

Ako i drugi ljudi to primijete i shvate, možda se potrude učiniti isto – unijeti svjetlo tamo gdje ga nema.

Eto, u tome je za mene smisao života i zbog toga još uvijek čuvam komadić zrcala jer mi je svojom igrom svjetlosti pokazao put.»