Došla sam k vama da vas pozdravim.
Moje je ime Sreća i sastavni sam dio života...života onih koji vjeruju u snagu ljubavi i života onih koji vjeruju da je ljubav beskonačna.
A znate da sam u braku?
Davno sam se vjenčala za Vrijeme i ono vam je odgovorno za rješenje mnogih problema koji vam na početku izgledaju veliki i bezizlazni.
Ono izgrađuje srca i osobnost, liječi rane i pobjeđuje tugu...
Vrijeme i ja zajedno imamo troje djece.
Naša su djeca Prijateljstvo, Mudrost i Ljubav.
Prijateljstvo je najstarije dijete... lijepo, iskreno, veslo i nasmijano.
Zbližava ljude, a da pri tome nikoga ne ranjava već utješi svakoga kome se približi držeći ga za ruku.
Mudrost je naše drugo dijete.
Ona je pametna, sa čvrstim principima i neprestano uči i sve je zanima.
Najsličnija je svom ocu Vremenu.
Možete zamisliti kako je to kad njih dvoje koračaju zajedno – Mudrost i Vrijeme.
Najmlađa je Ljubav.
Koliko posla s njom!!!
Tvrdoglava je, uporna i prevtljiva... tako ponekad želi živjeti na samo jednom mjestu... a onda se nakon nekog vremena sjeti i kaže da je stvorena da bi živjela u dva srca, a ne samo u jednom.
Ah, moja je Ljubav vrlo složena i zapletena osoba, tako da zna i pokoju nesmotrenost počiniti... i to samo kakvu!
Kada do toga dođe na scenu moram pozvati njezinog oca.
Vrijeme dođe i pokuša pokrpati rane koje je njegova kći Ljubav izazvala, a često u pomoć priskoči i Mudrost, mada nije u svim slučajevima od velike koristi sa svom svojom pameću.
Jednom mi je jedna osoba rekla:
«... na kraju sve dođe na svoje... na ovaj ili na onaj način. Ako se stvari još nisu sredile i posložile znači da još nismo na našem pravom putu...».
Zato, kažem vam, vjerujte mojoj obitelji...mom suprugu Vremenu i mojoj djeci... Prijateljstvu, Mudrosti i Ljubavi.
Budete li imali povjerenja u njih, znajte, da ću i ja... Sreća... jednog dana svakako pokucati na vaša vrata.
I nikad se ne zaboravite smiješiti!