Vision Thing

srijeda, 04.01.2006.

# 033 - white death, white hope

Poslije jednotjednog odmora nastavljam gdje sam stao.
Sada kad je hipe Nove Godine iza nas kao prvu fotku u godini, stavljam onu koja je trebala biti zadnja u prošloj godina.
Snimljena početkom prošle godine u društvu Štetočine i Legoline, negdje bogu iza leđa oko Zagreba, jer je Štetočina htio fotkati snjeg. Snježne radosti..itd.

Mene iskreno snijeg i zima podsjećaju na smrt.
I onda naiđemo na čitav put kalvarije. Smrt u snijegu, tri križa kao Horusova vaga. Sa svake strane po jedan križ zločinca. Jedan okorjeli , jedan pokojnik i središnji Isusov križ kao mogućnost izbora, jezičac na vagi između dvoje krajnosti.

U cijeloj kompoziciji netko mi je predbacio zašto nisam ovo osušeno cviječe ispod križa jednostavno maknuo u Photošopu i ostavio slici čistu matematičku jednostavnost. Ali onda bi bila tek dosadna slika, dok joj taj mali detalj nesavršenosti daje dušu i priču.
Pokazuje tko je ipak izabrao pokajati se, prihvatiti spasenje. Zamijenio jednu krajnost onom drugom.
Volim igre sa simbolikom....

P.S. ne kužim zašto svećenici osim što su vjeronauk nagurali u crkve žele svoje simbole na silu uvaliti u učionice.
Njima križ sa isusom predstavlja muku i žrtvu sina Božjeg, a klincima u prvom ili drugom razredu..well- oni vide mrtvog čovjeka ubijenog na strašan za njih neshvatljiv način.

To se zove rađanje TRAUME! ...i strašnije je od nasilja na televiziji.

Do Not fear the Reaper...ha?