Marketing
# 033 - white death, white hope
Poslije jednotjednog odmora nastavljam gdje sam stao.
Sada kad je hipe Nove Godine iza nas kao prvu fotku u godini, stavljam onu koja je trebala biti zadnja u prošloj godina.
Snimljena početkom prošle godine u društvu Štetočine i Legoline, negdje bogu iza leđa oko Zagreba, jer je Štetočina htio fotkati snjeg. Snježne radosti..itd.
Mene iskreno snijeg i zima podsjećaju na smrt.
I onda naiđemo na čitav put kalvarije. Smrt u snijegu, tri križa kao Horusova vaga. Sa svake strane po jedan križ zločinca. Jedan okorjeli , jedan pokojnik i središnji Isusov križ kao mogućnost izbora, jezičac na vagi između dvoje krajnosti.
U cijeloj kompoziciji netko mi je predbacio zašto nisam ovo osušeno cviječe ispod križa jednostavno maknuo u Photošopu i ostavio slici čistu matematičku jednostavnost. Ali onda bi bila tek dosadna slika, dok joj taj mali detalj nesavršenosti daje dušu i priču.
Pokazuje tko je ipak izabrao pokajati se, prihvatiti spasenje. Zamijenio jednu krajnost onom drugom.
Volim igre sa simbolikom....
P.S. ne kužim zašto svećenici osim što su vjeronauk nagurali u crkve žele svoje simbole na silu uvaliti u učionice.
Njima križ sa isusom predstavlja muku i žrtvu sina Božjeg, a klincima u prvom ili drugom razredu..well- oni vide mrtvog čovjeka ubijenog na strašan za njih neshvatljiv način.
To se zove rađanje TRAUME! ...i strašnije je od nasilja na televiziji.
Do Not fear the Reaper...ha?
Post je objavljen 04.01.2006. u 10:30 sati.