virtuela

četvrtak, 30.03.2006.

Jelabuga

Slika je od Ivana Šiškina, "Kama kod Jelabuge".

Bila nam u školi neka prosvjetarska delegacija iz Tatarstana i ostavili zgodne prospektiće iz njihove domovine. Nažalost, nemaju web page da se vidi tko su, što su, kamo greju.
Na prospekt-fotkama teški Orijent - vitki minareti što se vijaju nebu pod oblake, miriše na cimet, Passage to India, hodža poziva na molitvu.

Pajo i ja smo sad narajcani da 'uzvratimo posjet' - posebno nakon iščitavanja 1000 i jedne noći - nije da ima išta zajedničko s Tatarstanom i srednjom Azijom, ali dojam je dojam.

U 'Arabian Nights' najviše nas je razveselila pripovjetka o nekom sultanu s pozamašnim haremom od pedeset žena, a nijedna gadura da mu rodi dijete! Krave nesposobne!
E, ondak se pojavila ona najmlađa i najljepša i ta mu je ni pet-ni šest, rodila sina!
Nju je, naravski, najviše volio!
He-he!

Priča me podsjeća na anegdotu o nekom turbo uspješnom 'lječitelju neplodnosti' - neki srpski nadriliječnik s Kosova - koji bi lijepo objahao očajne pacijentice i obavio posao u tili čas - sve dok nakon nekoliko stoljeća neki muški nije skopčao da je za tango potrebno dvoje pa je pukla bruka!

I daklem, gledam ja promo materijale iz Tatarstana i naletim na fotku Jelabuge, gradić štono bi se reklo, in the middle of nowhere. Vukojebina, po naški.

Pa se sjetim Marine Cvetajeve.

Cvetajevu sam prvi put čitala vjerojatno kao srednjoškolka. Knjiga se zvala "Neovdašnje veče" - ona crvena "Reč i misao" biblioteka. Poslije sam je ponovno srela kod Irene Vrkljan.

Jedan tužan i nesretan život - gotovo nestvaran slijed općih i osobnih tragedija - previše za jedan život, previše za jedan lik!

Revolucija, smrt mlađe kćeri, dugačke godine potucanja po emigraciji, Berlin, Prag, Pariz, odbijanje njezine poezije u emigrantskim krugovima, povratak u Staljinov Sovjetski savez, muž lola-bekrija, njegova smrt, starija kći u Gulagu, za koju ni ne zna gdje je i je li uopće na životu, izgnanstvo sa sinom teenagerom u Tatarstanu...

Objesila se u Jelabugi.
Na sprovod nije došao nitko. Ni sin.
Nisam sigurna zna li se uopće gdje joj je grob.

****

After Prague

He went. You said
you didn't want to live -

but there were other cities,
sixteen years,

before you reached the end,
alone in Yelabuga.

Hope is a long leash,
drawn in slowly.

30.03.2006. u 12:15 • 4 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 29.03.2006.

Braco i Seka

Daćko-Straćko je na Digitaltrash-u pozdravio dolazak mlađe sestre.

29.03.2006. u 11:41 • 3 Komentara • Print • # • ^

utorak, 28.03.2006.

Nomen est Omen, est Roaming, est...

Još otkako je prije ohoho vremena Sanjcho došla u posjed one Zepter liste sa smiješnim imenima, ona i Jurica šalju si uzajamno SMS-ove svaki put kad nalete na ime dostojno pozornosti. (Evo ih tuten na slici. Bez mobitela, doduše).

BTW, Zepter lista nam još uvijek služi kao turbo uspješan stimulator za smijeh - otprilike jedanput godišnje - ne valja pretjerivati.

Jučer sam naletila na ludo rusko ime Naftalij - pa sam ga odmah proslijedila perverznoj Sanjcho + Tetki Kristli koja koristi pitoreskna imena u svojim kratkim pričama u kojima najviše uživaju naša adolescentska djeca.

Sanjcho, ne budi lijena, odmah mi uzvratila s Dragocjenka - posljednja njena akvizcija na bazaru ludih imena u Hrvata.

A to me podjsetilo na onu kujicu Precious, vlasnika manijaka u "Kad jaganjci utihnu".

Ima i Patience, Strpljivka - to je doktorica i nesuđeni long-term relationship mog omiljenog Škota - Inspektora Rebusa.

Kod nas u zgradi također stanuje neobičan svijet. Dolje, na zvoncima stoje sljedeća ZOO imena:

Vjeverkovi, Ježkovi, Rakocovi, Zajic.
Baš me zanima što su bili u prethodnoj inkarnaciji, he-he....

28.03.2006. u 10:28 • 5 Komentara • Print • # • ^

petak, 24.03.2006.

Eros & Tanatos (2)

Priča kaže da je u pauzama između pisanja kolosalnih romana Lav Nikolajevič Tolstoj bio veliki jebač.

Tolstojev pregladnjeli libido ušao je u legendu.
Uz trinaestero djece što mu ih je izrodila zakonita žena Sofija (Sonja), rođena Behrs, grof je brojao još barem dvanaestero vanbračnih sinova i kćeri što mu ih izrodiše kmetice s imanja na koje je aristokrat Tolstoj polagao tzv. ancestralno pravo.

U to je doba bio običaj da plemići vode dnevnike (blogove) u koje su, između ostalog, bilježili i erotske eskapade. Taj bi se dnevnik uredno poklonjao zaručnici noć uoči vjenčanja. Tako je nesretna Sonja saznala kakva joj se sudba sprema koliko-toliko na vrijeme, no tko će ga znati, možda joj se ideja o bračnoj sreći svidjela pa se nije pretjerano zabrinula. Što zna dete koliko je devet mjeseci?

U prvih osam godina braka sirotica je izrodila osmero djece, a požalila se na stranicama vlastitog dnevnika da nesnosni muž ne čeka ni da se oporavi od prethodonog porođaja, a već potražuje bračne usluge i jamči joj sljedeću trudnoću!

Priča dalje kaže da je prije vjenčanja sa Sofijom, Tolstoj strastveno volio kmeticu Aksinju Bazjikinu.

Aksinja nije bila uzor konvencionalne ljepote, ali je navodno bila 'karakter' – puna života, energije i radosti i svi su je voljeli!
Aksinja je bila udata, no to je nije spriječilo da Tolstoju izrodi sina Timofeja koji je kasnije služio kao kočijaš na plemićevom imanju Jasnaja Poljana.

Tolstojevu vezu s Aksinjom spominje i Turgenjev koji je nekako u to doba posjetio Lava Nikolajeviča.

U pismu prijatelju Turgenjev kaže: "Tolstoj je zaljubljen u neku seljanku i ne zanimaju ga razgovori o književnosti".

By the way, Turgenjev je također ljubakao sa svojim kmeticama, a s jednom je imao i dvoje djece.

Pedesetak godina kasnije, stari je parip i dalje snatrio o "golim Aksinjinim nogama" + bulaznio da je mlada seljanka još na životu i čeka ga vruća i pohotna u vrbiku, na sjeniku, ili gdje već.

Hauever, Tolstojev nezasitni seksualni apetit pratio je patološki strah od smrti koji je nezaustavljivo rastao iz godine u godinu i pred kraj Tolstojevog života uvrnuo se u opaku opsesiju.

Pisac je očajnički pokušavao racionalizirati svoj problem, prihvatiti smrt kao 'duhovno oslobođenje' i 'pretakanje osobnosti u univerzalnu dušu', no zalud. Ništa nije pomagalo. Strah je sveudalj bio isti i Tolstoj je istinski patio.

Čuvši da je kolega Čehov na samrti, Tolstoj se uputio u posjet Antonu Pavloviču te unatoč boljem običaju da se pred samrtnikom ne govori o smrti i umiranju, Lavu Nikolajeviču vrag nije dao mira pa je s Čehovom odlučio prodiskutirati sastanak s Bogom.

Već na samom početku, ostao je iznenađen!

Čehov je bio liječnik i sigurno je bio dobro upoznat s vlastitim zdravstvenim stanjem, no svejednako je u bolesničkoj postelji sjedio vedar i optimističan, spominjao je planove za budućnost i ispljuvavao krvave hračke u golemu pivsku kriglu. Sa smijehom je primijetio kako je Tolstoj razočaran što ga je zatekao na životu!

Čehov se izjasnio da on osobno ne želi vječni život, barem ne onakvu vječnost kakvu je Tolstoj opisivao te da se ne zamara tom temom, jerbo u 'životu nakon smrti' i tlapnjama o besmrtnosti ne vidi nikakav smisao.

Tolstoj je umro u poznoj dobi, na provincijalnoj željezničkoj stanici, na putu monasima-otpadnicima u Optini.

Zbog razlaza s 'oficijalnom' Crkvom, uskraćen mu je kršćanski obred na sprovodu. Sahranjen je na svome imanju, u šumi, na mjestu gdje se kao dijete najviše volio igrati.

Ukop je pratila masa svijeta + policjoti sa zadaćom da spriječe kakvog neposlušnog popa koji bi se drznuo griješniku pružiti kršćanski obred unatoč crkvenoj eksokomunikaciji.

Međutoa, kada je netko iz mase uzviknuo: "Na koljena! Skidajte kape!", pred rakom popadaše svi nazočni, uključujući i policajce.

Nije zabilježeno što je starac rekao umirući u uredu šefa stanice Astapovo.

24.03.2006. u 23:49 • 4 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 20.03.2006.

Muke po Veneri

Ljuta sam na Paju kano bijesno pseto.

Jučer sam vidjela fotke koje je poslao cijeloj armiji prijatelja i poznanika, oglašavajući rođenje Belzebube.

Pa sam tako vidjela i sebe, odnosno fotku "sretne majke" koju je PR kreten poslao u bijeli svijet!

Četrdeset jebenih godina jašem na divljoj ždrebici vlastite taštine i maksimalno se trudim izgledati dobro - i ondak, u jedno popodne, muška budala uništi moj životni trud!

Pošalje me u sljedećem izdanju - dva sata nakon poroda + pod najstrašnijom hunjavicom koju sam odbolovala u posljednjih pet-šest godina + urešenu vijencem herpesa na ustima (imunitet=nula). Otečena i ogromna, crvenog nosa, pijanih očiju, shell-shocked od netom proživljenog iskustva. Ako kažem da izgledam k'o Mama Cass, dala sam si kompliment!

Daklem, vidim ja jučer fotku pod Sent Items i padnem u afan!

"Zaaaaaštoooo?????", zavapim.

"Pa tu si mi tak lijepa!", odgovori budala.

"Pa i Čovjek-Slon je lijep svojoj mami! Zar nisi mogao zaobići ovu fotku??? Znaš, to je jedna od onih koje se u print izdanju obično rastrgaju i bace u prvi kontejner!".

Pajo nevino trepće maloumnim očicama.

"Muško je pa živi", komentira SMS-om situaciju Sanjcho.

20.03.2006. u 21:34 • 6 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 19.03.2006.

Eros

Nakon spektakularnih dvanaest mjeseci gestacije i relativno kratkih sedam sati koliko je trajao performance od prvog truda do grande finala u porodnoj sali praške Podoli bolnice, 27. veljače ove godine, u 11.44 h rodila se dugo (o)ček(iv)ana Belzebuba!

Tehnički performance: 50cm/3,140g, Apgar:8/10/10

Umjetnički dojam: Iako je mala Buba svoj prvi javni nastup odradila tek u skromnom Evinom kostimu, međunarodni je žiri ostao ushićen snagom i rasponom tog mlađahnog glasa, kao i nepogrešivim instinktom + čvrstom odlučnošću da se nakrka direkt s majčine med&mlijeko fontane.
Impresivno i nezaboravno.
Belzebuba ulazi u anale naše osobne historije.

Update: Buba jede, spava i ubrzano raste, što će reći, okupirana je vrlo ozbiljnim i zahtjevnim poslom. Majka se oporavlja, a Otac također dolazi k sebi.

Lentilka se još uvijek nada da je u pitanju uskršnja pečenka. Disa se u znak žalosti odlučila ne brijati punih četrdeset dana. Jedino je crna pahuljica Čeče, onjušivši novorođenče, odmah shvatila da se samozvanka ne vraća odakle je došla te da su nastupila Nova Vremena u kojima će pametne felino glave i dalje vladati svijetom – ukoliko ostvare strateška savezništva.

Dobro nam došla, Belzebubo!

19.03.2006. u 00:15 • 4 Komentara • Print • # • ^

Tanatos

Prije godinu dana, 5. ožujka, u četrdeset i trećoj godini života, od srčanog je udara umrla moja dobra prijateljica Sivka. Prethodno nije bila vidljivo bolesna i njezin je odlazak bio potpuno nenadan. Fotografiju sam snimila u ranu jesen 2004. kada smo se posljednji put vidjele.

Sivka i ja smo se upoznale u terminalnoj fazi samoupravnog socijalizma, u bizarnom OOUR-u Jugoslavenskih željeznica – tzv. ZOP-u I. Održavanje pruga Zagreb I.

Sivka je radila kao tehnička crtačica, a ja sam prevodila dopise s tehničkim normama i standardima euro-željeznica.
U zoru kada smo se upoznale pored rešoa s prešećerenom kancelarijskom kavom, Sivka je nosila crnu suknju koja je bila pokrivena gomilom kratkih bijelih dlaka.
‘Ova ziher ima cucka’, pomislila sam, i doista, Sivka me već sutra pozvala kod sebe u Hrvojevu da upoznam muža i dalmatinera Arna. Osim psa i muža, Sivka je doma držala i zavidnu fonoteku klasične glazbe. Suđe je prala četvrtkom, a u međuvremenu je kuhala odlične kave i juhe od povrća. Puno se smijala i ljudima je govorila: ‘Šećeru’.
‘Šećeru, dodaj mi to…’, ‘Šećeru, nije ti to baš tako’…

Obadvije smo vrlo brzo pobjegle iz turobnog OOUR svijeta apsurdnih ‘radnih zadataka’, sindikalnih svinjskih polovica i ukiseljenih krastavaca u prozorskim oknima. (Pročitati opis socijalističkog radnog dana u ‘Moskva Petuški’ mog fejvorit pijanca Venedikta Erofejeva). Ja sam se prebacila u freelancere na televiziju, a Sivka na porodiljni i poslije također u ‘slobodnjake’. (Čitaj: poluzaposlene).

Naše se prijateljstvo nastavilo u klasičnoj ženskoj shemi; čuvale smo jedna drugoj klince, posuđivale lovu kad je bila potreba, žalile se na muževe, ogovarale majke i rodbinu. Bilo je to jedno od onih ugodnih i ležernih prijateljstava koje se nastavljalo na točki na kojoj je stalo, bez obzira jesmo li se posljednji put vidjele jučer ili prije godinu dana.

Na fotki Sivka sjedi u svome dnevnom boravku. Nakon herojskih sedamnaest godina besparice, stanovanja u 40 m2 i poslova od ribarnice do tvorničke trake, koje je Sivka odradila s optimizmom američkog pionira, psihijatar joj je konačno prepisao antidepresive.

U trenutku fotkanja uvjeravam je kako se konačno pridružila armiji ‘normalnih]’, jerbo ‘normalnost’ valja shvatiti kao statističku kategoriju, a ne možeš preživjeti devedesete a da nisi depresivan. To naprosto nije ‘normalno’!

To je bilo naše posljednje zajedničko poslijepodne.

Ne prođe ni dan a da ne pomislim na nju.

19.03.2006. u 00:10 • 3 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva